S nama su stotinama godina, nalaze se svukud oko nas. Nalaze se uz stare antičke ceste, rimske puteve i srednjovjekovne ceste, stare gradine i gomile o kojima znamo jako malo. Stećci se često stavljaju u politički kontekst koje se javlja u različitim razdobljima naše povijesti.
Sličnosti se mogu pronaći u mnogim prapovijesnim i ranim civilizacijama, kako na Mediteranu, tako i na sjeveru Europe.
Prapovijesne građevine, megaliti, stećci, ostaju i dalje skoro pa neistraženi. Tko su ti ljudi, jesmo li to mi? Zašto nam nedostaje dio povijesne memorije, kako se sada suočiti s tim i na koji način? Jesmo li mi vanbračno dijete civilizacije o kojem se ne govori? Je li naša kolektivna memorija ugušena kroz stoljeća od strane raznih carstava, imperija, modernih sustava? Zašto druge nacije prihvaćaju svoju staru povijest, obogaćuju svoje identitete koje koriste u svakom mogućem smislu, gospodarskom, turističkom, političkom, kulturnom, itd., a mi ne? Kako je moguće da potencijal koji leži u smislu jačanja identiteta pojedinca i kolektiva ostaje neiskorišten?
U sustavu obrazovanja BiH ovoj temi nije dato na značaju, iako je naša stara povijest razbacana svukud oko nas. Zbog čega? Što se dešava trenutno kada je u pitanju naša povijest, tradicija i kultura? Gdje se nalazimo po tim pitanjima i kakve se aktivnosti provode trenutno? U kojem pravcu ide idealna slika, kada je u pitanju prihvaćanje samog sebe i drugoga? Kako izgledaju naši problemi sa aspekta naše povijesti, što se može naučiti i što se može primijeniti u funkciji razvoja modernog društva BiH?
