Predstava "Nigdje nikog nemam" 28. i 29. marta ponovo na sceni SARTR-a

Radnja drame "Nigdje nikog nemam" postavljena je u postapokaliptično društvo gdje su emocije, sjećanja i empatija zabranjene. Autorski tim fokus predstave usmjerava na negiranje genocida, kolektivnu krivicu, veličanje ratnih zločinaca i odbijanje suočavanja sa prošlošću.

"Verujem da je i Edward Bond u strepnji za bolju budućnost pisao ovaj orvelovski komad. Pisao ga je da upozori svoje gledaoce šta ih čeka ako se opuste i prepuste svoju volju nekom diktatoru. Jer diktatura je način života i to je i vjera i škola i porodica i umjetnost i znanje i zdravlje i vojska… I šta sve ne. Diktatura je diktatura u svemu. Toga se plašio Bond kada je ovo djelo pisao i pokušao da nas upozori da se ne damo zavesti slatkim pričama nego da se uzdamo u svoj sistem zaključivanja i da ga što više usavršavamo. Govori se o strahu malograđana, govori se o bolesti odnosa u kući i porodici, o bolesti odnosa u muško-ženskoj komunikaciji!…Govori se o strahu pred autoritetom koji krnji svaki korak ka komunikaciji", rekao je Ukaj.

U predstavi učestvuju glumci Snežana Bogićević, Jasenko Pašić i Alban Ukaj te muzički dvojac Basheskia and EQ.

Dramaturgiju potpisuje Bojana Vidosavljević, muziku Basheskia & EQ, scenografiju Mirna Ler , kostimografiju Lena Samardžić, video Emina Kujundžić, dizajn Đorđe Jovanović, a fotografiju Velija Hasanbegović.