Razgovor o književnosti s Alminom Kaplanom u BKC-u narednog utorka u 19 sati

O književnosti uopšte, ali i o njegovom ukupnom spisateljskom angažmanu sa pjesnikom i prozaistom razgovarat će književna kritičarka Ivana Golijanin. Razgovor će biti upriličen u okviru programa "Metropolis", osmišljenog kako bi se predstavili autori i autorice iz različitih segmenata pisanog stvaralaštva.

"Svoj motivsko-tematski sklop Kaplan pronalazi u mikroprostoru vlastitih egzistencijalnih kretanja pri čemu je hercegovački ruralni kraj, predio između Stoca i Čapljine, mizanscena za promišljanje nekih univerzalnih pitanja. Kaplanova središnja literarna preokupacija jest rat uz sve pripadajuće užase od traume logora i progonstva do pokušaja uspostavljanja životnog normaliteta u poraću. Sve to Almin Kaplan ispisuje u formi malomještanskih i obiteljskih pripovijesti smještenih na Dubravsku visoravan, u začudan kraški pejzaž, kao na rubu svijeta, a tako blizu nas. Njegove su slike, a u stvari rafinirane minijature, intimistične i ispunjene atmosferom, toplinom, humanizmom, rečenica pjesnička u proznim knjigama i gotovo prozna u poeziji. Kod njega, čini se, nema stilskih traženja, rukopis mu je osviješten i čvrst, kao da je najprije sve do detalja domislio, pa se tek onda siguran u svoju misiju otisnuo na cjeloživotnu književnu putešestviju", kazala je Vanja Kulaš.

"Daje Kaplan reč svojim junacima i ne pada mu na pamet da se u priču upliće bilo na koji način. Zbog toga ove priče teku dok ih nosi njihov sopstveni zamah, a onda se, naprosto, zaustave. Oko tih priča je hercegovačka pustoš. U njima pustoš u dušama. Ali iznad svega one se zaustavljaju u pustoši ovoga jezika, te postaju opis svih onih sela koja su stradala više od Dubrave, ili manje od nje, koja, najzad, uopšte nisu stradala, ali upravo zbog toga Dubrava Almina Kaplana prestaje biti tek jednim toponimom koji se može pronaći na geografskoj karti negde između Mostara i Stoca, i postaje nešto poput Makonda Gabrijela Garsije Markesa (u kojem kiše također ne prestaju), mjesto koje se ne može pronaći na zemljopisnim mapama, ali koje alhemičarskim umijećem pisca postaje stvarnije od same stvarnosti", Ivan Milenković o Dubravskim pričama.

Almin Kaplan (1985.) je autor zbirki poezije „Biberove kćeri“ (2008.), „Čekajući koncert roga“ (2012.), „Ospice“ (roman u stihovima, 2014.), „Mostarska zbirka“ (2017.) i „Bukara“ (2017.) te romana „Trganje“ (2017.), „Meho“ (2019.) i „Šušanj“ (2023.), te „Dubravskih priča“ (2020.), dnevnika „Kućni ljudi“ (2022.) i knjige razgovora sa Markom Vešovićem (2022.).

Dobitnik je više književnih nagrada, između ostalih nagrade „Ratkovićevih večeri poezije“, „Mak Dizdar“, „Zija Dizdarević“ i „Kočićevo pero“. Dio je užeg kruga za ovogodišnju nagradu za najbolji roman „Meša Selimović“. Živi na Rivinama kod Stoca.