Safer Grbić iz Tešnja primljen u Hrvatsko književno društvo: Tjeskoba me natjerala da počnem pisati
Svoju prvu knjigu Safer Grbić je napisao sa 16 godina, a njoj su prethodile druge aktivnosti kojim je ispunjavao svoje slobodno vrijeme, kao što je slikanje tehnikom ulja na platnu te režiranje predstava. Prva knjiga "Noćnik čuvara Tešnja" koju je objavio 2010. godine bila je produkt procesa od zanimanja za poeziju do njene objave.
"Zanimale su me teme koje su usko vezane za mene i onaj naš svijet koji sam poznavao, jer nisam mogao pisati o onome što ne znam. U prvoj knjizi poezije sam govorio o Tešnju, to je ustvari noćni dnevnik koji je sadržavao poeziju o gradu, ljudima, rubnim dešavanjima pa i meni samom. Upravo zbog toga što govori o meni, što je toliko intimna, sam sebi sam napisao recenziju, jer sam smatrao da ne može biti podijeljena s nekim tako da je neko kritikuje", izjavio je Grbić.
Istakao je kako nije bilo moguće biti apsolutno objektivan, ali da je na trenutak izašao iz svog bića, posmatrao svoje djelo kao da nije njegov autor i analizirao ono što je subjektivno napisao te sebe iskritikovao.
Grbić trenutno pohađa master studiji na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a poezija je oduvijek u njegovom životu bila sekundarna stvar. Ništa nije prilagođavao njoj, zbog čega je podređena akademskom postojanju i sekundarna.
"Poezija nikada nije bila primarna, već način moje egzistencije, jer svaki čovjek stanuje i izražava se pjesnički. Ja ne smatram da sam uspio, moj dosadašnji rad i rezultati, prema riječima drugih, odskaču od prosjeka, ali to ne smatram uspjehom, već posljedicom koja dolazi nakon što se nečim bavite", dodao je Grbić.
Na pitanje šta je uspjeh za književnika, Grbić je pojasnio da je to borba s riječju s obzirom na to da je njegova misao često ograničena riječima te da je najveći uspjeh kada svoj naum, ideju što bliže predoči čitaocu, iako to nikada nije uspio.
S obzirom na to da piše posebnim stilom i antičko-kršćanskom formom, njegova djela često nisu u potpunosti jasna čitaocima. Njegova poezija, kao i posljednja zbirka "Antidiwan", namijenjena je akademskim građanima i stručnim književnicima koji su za njegova djela imali pozitivne kritike.
"Čitatelj nikada nema pogrešno razumijevanje i ne postoje krive interpretacije. To je bio razlog što sam prilikom prijevoda 'Antidiwana' tražio da to uradi sudski tumač, a ne najbolji prevoditelji. Želio sam da djelo bude prevedeno onako kako piše, a ne onako kako sam ja to želio reći, jer često ni ja sam to ne znam. Poeziju ne razumije obično čitateljstvo, ni formom, ni terminologijom, ni sadržajem. Nisam imao refleksiju od prosječnog čitateljstva, već akademski obrazovanih ljudi koji razumiju poeziju i sve kritike su pozitivne", govori Grbić u razgovoru za Klix.ba.
Književnici su danas, prema Grbićevim riječima, neshvaćeni od mase i samih sebe. Dijeli ih na one koji su posvećeni tiražima koji nemaju umjetničku vrijednost i one koji su na rubu egzistencije, ali pišu djela čije vrijeme tek dolazi.
"Danas je književnik onaj koji je uvjetovan čitalačkom publikom, vremenom u kojem živi i tradicijom. Danas književnik mora poznavati čitavu historiju književnosti, čitateljstvo, ali najuspješniji kod nas nisu najčitaniji", izjavio je Grbić.
Brojni književni kritičari Grbića su opisali kao umjetnika koji piše za određeni broj ljudi zbog antičko-kršćanske forme pisanja. Iako je već sada ostvario zapažene rezultate baveći se umjetnošću, Grbić smatra da se u budućnosti neće moći živjeti od književnosti.
"Pišem naučne radove, knjige o teologiji, bavim se domenom onog što završavam, a to je master filozofije. Poezija me obilježava, kao i druge stvari, a hoće li se moći živjeti od poezije - neće. Prošla su vremena kada je pjesnik bio mudrac, filozof i vladar", pojašnjava naš sagovornik.
Godinama je izbjegavao članstvo u književnim udruženjima, smatrajući da će ga ograničiti u njegovom pisanju. Kroz svoj život pokušavao je poeziju pisati radi umjetnosti, a ne radi vladara ili sebe. Međutim, shvatio je da taj pritisak ne postoji u nekim književnim društvima, zbog čega je prihvatio poziv Hrvatskog književnog društva da postane njihov najmlađi član i ujedno i prva osoba iz Bosne i Hercegovine.
"Imao sam pozive i u Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, ali naše društvo se nalazi u ekonomskim problemima i vjerujem da ne može odgovoriti na stvari koje mladi pisci zahtijevaju. Naše društvo pisaca nije ni na federalnom, ni na republičkom budžetu i funkcioniše na donacijama. Međutim, mene naprijed gura želja da nešto kažem. Pisac nešto govori jer želi da to nešto postane ili zbog neke tjeskobe koju nosi sa sobom. Tjeskoba me natjerala da pišem i da kažem što se nalazi u meni. Malo je onih koji žele biti važni zbog pisanja i oni su samo trenutno važni, a kada ne bude populističkog pristupa, njihovo djelo neće imati vrijednosti", govori Grbić.
Svoju zbirku poezije "Antidiwan" Grbić je napisao prije dvije godine, ali zbog primarnih obaveza njena objava se dogodila tek ove godine i to na dva jezika. U pripremi već ima novu knjigu poezije koja do sada nije poznata na našim prostorima, a ni u evropskim krugovima. Smatra da će biti osvježenje na književnoj sceni za tri ili četiri godine, dok je ne odluči objaviti.
