Sarajevo Roses: Američki režiser i fotograf pravi film o Sarajevu i svom ratnom iskustvu
Richards je autor serije fotografija "Remember Sarajevo", koje su inspirisale istoimenu knjigu iz 2003. godine, u kojoj Rogers donosi svoje iskustvo iz ratnog Sarajeva.
"Nakon rata sam znao da želim i moram reći nešto više o tome šta se dogodilo u Bosni i Hercegovini. Toliko mnogo ljudi koje sam sreo je imalo pitanja u vezi sa razlogom rata i osjećao sam odgovornost da podijelim tu priču onako kako sam je ja doživio", govori Richards za Klix.ba.
Tačan datum izlaska filma "Sarajevo Roses" još uvijek nije poznat, a moguće je da svjetsku premijeru ima upravo u Sarajevu.
Za ime svog filma režiser je izabrao Sarajevske ruže, kako su nazvani tragovi granata na sarajevskim ulicama koji su naknadno obojeni u crvenu boju.
"Ovi znakovi na ulicama su poput ožiljaka, ne samo ovog grada, nego i u srcima toliko mnogo ljudi koji su patili. Ruža je predivan cvijet, a činjenica da tragovi granata podsjećaju na njih, posebno ispunjeni crvenom bojom, u isto je vrijeme fascinantna, ali i stravična. U posljednje 23 godine sam pratio ove ruže, kako na fotografiji, tako i na filmu. Nekih od njih više nema", govori Rogers.
Mislio sam da ulazim u pakao...
U razgovoru za Klix.ba ovaj režiser i fotograf navodi kako je u Sarajevo stigao "jutro nakon što su Vijećnicu zapalili Karadžićevi ljudi".
"Dok smo ulazili u grad preko Stupa, u gradu se već počeo osjećati dim. Tramvaji su stajali na tračnicama i sve oko nas je bilo uništeno. Mislio sam da ulazim u pakao", prisjeća se Richards..
U grad je stigao kao fotoreporter, budući da su njegova specijalnost bile konfliktne teritorije i mjesta zahvaćena ratom.
"Nisam želio doći u Sarajevo, no izgleda kako nisam imao izbora jer me nešto vuklo u taj grad. Borio sam se sa tim osjećajem dugo vremena, ali sam znao da moram ići tamo kako bih ljudima mogao prenijeti šta se dešava. Bio sam veoma uplašen, no naučio sam kako to pobijediti. Morao bi biti potpuno lud da te ne bude strah", prisjeća se naš sagovornik.
Dr. Asim Haračić i Oggi Tomić u filmu "Sarajevo Roses"
Richards je u Bosni i Hercegovini boravio i radio u periodu od augusta 1992. do februara 1996. godine. Nakon rata se često vraćao u našu zemlju, prateći promjene kroz koje grad prolazi nakon rata.
"U posljednje 23 godine sam prilično dobro upoznao Sarajevo i ovaj film to reflektuje", kaže Richards..
Jedan od likova u njegovom filmu "Sarajevo Roses" je i dr. Asim Haračić, jedan od ljekara koji je spasio mnoge živote za vrijeme opsade Sarajeva.
"Dr. Haračić je nevjerovatan čovjek. On je ratni heroj koji je spašavao živote za vrijeme opsade, nakon čega je odlučio preseliti se i početi živjeti u Sjedinjenim Američkim Državama, koristeći svoje ratno iskustvo kako bi bolje shvatio šta je to u ljudima što može dovesti do takvog zla", navodi Richards.
U nastanku filma će učestvovati i drugi ljudi sa kojima je Richards povezan na neki način, a koje je imao priliku upoznati tokom rata. Jedan od njih je i režiser i producent Ognjen Oggi Tomić, nekadašnji štićenik Doma za nezbrinutu djecu Bjelave, koji će u filmu "Sarajevo Roses" imati ulogu izvršnog producenta i kinematografa. Oggi Tomić je završio jednu od najprestižnijih škola u Velikoj Britaniji, a za svoj film pod nazivom "U potrazi za porodicom" dobio je prestižnu BAFTA nagradu. Oggi je Richardsa pronašao prije nekoliko godina i od tada su u kontaktu.
"Nikad neću zaboraviti tu snagu i duh koji su ljudi imali bez obzira na svo to ludilo koje se dešavalo oko njih", prisjeća se naš Richards.
U toku svog boravka u Sarajevu, upoznao je i čelistu Vedrana Smailovića, i to u septembru 1992. godine. Smailović je nekadašnji član Opere Narodnog pozorišta, a muzikom je prkosio granatama i snajperima, postavši simbol otpora, nade i neuništivog duha.
"Svirao je za sve ljude koji su poginuli i koji su sahranjeni na grobljima. U svakom trenutku je mogla pasti granata, ali Vedran je svirao, a ja sam fotografisao. Sljedeći put smo se vidjeli u aprilu 2012. godine kada je svirao u hotelu Holiday Inn za 20. godišnjicu opsade Sarajeva. Bili smo sretni što smo se ponovo sreli, što smo živi i zdravi. Bio je to dobar dan", kaže Richards za Klix.ba.
Kroz smijeh govori kako, kad danas pomisli na Sarajevo, prvo što u glavi vidi je deset ćevapa u somunu sa kajmakom.
"Ali ozbiljno, volim Sarajevo i njegove ljude. Nigdje na svijetu nije kao tu. Moja djeca su pola Bosanci i bili su ovdje dosta puta. To je dio njihovog naslijeđa, onog što oni jesu. Stoga je i čitav moj rad također dio njihovog naslijeđa i historije", kaže Richards za Klix.ba.
Pronašao dječake sa ratnih fotografija
Roger Richards je iskoristio Facebook stranicu "Sarajevo Roses" kako bi pronašao dječake sa fotografija koje je zabilježio za vrijeme rata u Sarajevu.
"Drago mi je da su danas svi živi i zdravi, zahvalan sam na tome", napisao je ovaj reditelj i fotograf, zahvalivši se svima koji su mu pomogli u njegovoj misiji.
We received this nice photo of Senad Zuko, to go with the one I made in Dobrinja in 1994. For those just reading this...
Posted by Sarajevo Roses on Sunday, May 3, 2015
Grateful to find Ramirez after all the years that have passed since I photographed him and his friend in Dobrinja in 1994. Thank you to Ramirez for allowing us to repost a new photo.
Posted by Sarajevo Roses on Saturday, May 2, 2015
Thank you Facebook friends for helping us find one of the three boys who I photographed in Čengić Villa in winter 1992....
Posted by Sarajevo Roses on Wednesday, May 6, 2015
We just heard from the second of the three boys I photographed in 1992, Alden Adbegovic. He is alive and well, and I am thankful for that.
Posted by Sarajevo Roses on Saturday, May 9, 2015