Isaković je bio dramatičar, pisac, leksikograf i historičar jezika i književnosti. Utemeljitelj je moderne bosanske jezičke kulture. Jedan je od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca uopće.
Rođen je u Bitunji kod Stoca 1932. godine. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet u Sarajevu. Radio je kao geološki tehničar, tv-scenarist, urednik časopisa ”Život”, a bio je i urednik edicije Kulturno naslijeđe BiH u sarajevskoj ”Svjetlosti”.
Uzburkani historijski tok
Pisao je pripovijetke, romane, drame, putopise, eseje, studije, filmske i tv- scenarije. Priredio je niz antologija, zbornika radova, bibliografija. Nagrađivan je za prozno i dramsko stvaralaštvo.
Izdvaja se 25 njegovih dijela. Među ostalima to su: "Biserje - Izbor iz muslimanske književnosti", "O nacionaliziranju muslimana - 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana", "Bibliografija radova o Hasanaginici 1774-1974", "Hasanaginica" (drama), "Hodoljublje - Izbor iz bosansko-hercegovačkog putopisa (1842-1970)", "Biserje - Izbor iz muslimanske književnosti"... Poz
"Ovaj uzburkani historijski tok jedan je od uzroka što se u bošnjačko-muslimanskom narodu mogu sresti svi oblici krajnosti. Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne, navine i predane ljude beskrajno samopožrtvovane, spremne na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive, politički ljigave i, nadasve, opsjednute omalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, običaja, prošlosti. Ne nalazim tome nikakva opravdanja", govorio je Isaković na Bošnjačkom saboru 27. septembra 1993. godine.
Ovdje smo, kazao je, kao na Sudnjem danu, s razlikom što račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti - ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem.
"Ovdje smo izjednačeni, bez regionalnih i stranačkih podjela, bez bilo kakve surevnjivosti i suparničkih nakana, svedeni pod jedan i jedinstven imenitelj onim načinom kako smo se rađali i kako smo umirali. Ništa neće biti onakvim kakvim bijaše. Moramo sve ispočetka. Čisto i jasno kao sama priroda, bez licemjerja", istakao je tada Isaković.
Marginalizirani narod
Govoreći o Bošnjacima, poručio je kako su oni historijski relativno iživljeni na ovim prostorima, širim od današnje Bosne i Hercegovine - vojnički, ekonomski i kulturno.
"Premda smo posljednjih 112 godina marginalizirani kao politički narod, fizički i ekonomski sistemski i nesistemski uništavani, kulturno nipodaštavani, vjerski satanizirani kao azijatsko-islamski relikt, jedini smo narod u evropskim prostorima bez nacionalnih institucija, s anacionalnim političkim poltronskim vrhom, s policijskom presijom nad vjerskom i svjetovnom inteligencijom, bez prava na nacionalno ime, jezik, književnost, društvene običaje i vjersku praksu, sa zadovoljivim utapanjem u zamagljeno jugoslavenstvo koje je bilo kao čistilište za buduća nacionalna opredjeljenja. Konačno - posljednjih dvadesetak godina s nacionalnim imenom Musliman, što se uvijek moglo etnogenetski i politički relativizirati i problematizirati, te, prema potrebi, zloupotrebljavati, udavljujući nas terminološki od pojma o zemlji, porijeklu i jeziku", poručio je Isaković.
Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" dodjeljuje nagradu "Alija Isaković" za najbolji dramski tekst.
