Šetka o Admiralu Mahiću: Bio je istinski bosanskohercegovački vitez pjesništva

"Prije sedam godina napustio nas je vitez pjesništva na bijelom konju od sarajevske magle i dvosjeklim mačem u ruci od papira na kojemu su bili ispisani stihovi njegove životne poezije", kaže Šetka za Klix.ba sjećajući se pjesnika koji je, po njegovim riječima ostavio poseban pečat na kulturnoj sceni naše zemlje.

Podsjeća da je, bio odan nesretnim ljubavima, baš poput srednjovjekovnog romantičnog viteza koji se uvijek zaljubljuje u ženu koju ne smije voljeti, pa onda ratuje protiv cijelog svijeta samo kako bi nekako prebolio tu neuzvraćenu ljubav, nadajući se potajno kako će u tom svijetu protiv koga ratuje ipak pronaći ljubav.

"Jedna od takvih njegovih muza bila je i Barbara. Često je govorio o njoj i do konca života se nadao da će mu jednom prestati biti zabranjena ljubav i postati dostupna ljubav. S tom je romantičnom nadom i napustio ovaj svijet", kaže Šetka.

Sjeća se kako su putovali zajedno na pjesničku večer u Grazu kad je od svih zanimljivih stvari koje su se tada događale u svijetu cijelo vrijeme tog putovanja morao slušati samo o Barbari.

"Barbara je bila sinonim za svijet koga nije bilo briga za njega, za njegove osjećaje, njegove potrebe, njegova pjesnička nadahnuća, njegove visoko – umjetničke domete koje su gušili neplaćeni računi u njegovom stanu u Grbavičkoj ulici, za koju bi rado volio da je u Grazu i volio bi kad bi nosila naziv 'Ulica Admiralove Barbare'. Volio bi da je svijet bio drukčiji i da su ljudi bili drukčiji, da su bili sretniji, kao što je i on uvijek djelovao, pa makar u suzama i pijanstvu, ljudima nosio osmijeh na licu, iako mu često nije bilo do smijeha, ali bio je sretan zato što je u sebi nosio ljubav koju je mogao s nekim podijeliti", ističe naš sagovornik.

Objasnio je kako u pjesmi "Dijalozi s Barbarom", njegov životni monolog postaje svestrani dijalog, prvo sa svojom zabranjenom ljubavi pa onda i sa svim čitateljima koji ikad budu čitali ovu pjesmu.