Na akademiji će o Aliji Isakoviću govoriti prof. dr. Enes Duraković, a učestvuju glumci Izudin Bajrović i Mirsad Tuka.
Alija Isaković je rođen u Stocu, školovao se u Mostaru, Crikvenici, Zagrebu, Beogradu, Pančevu, Sarajevu. U Beogradu je radio kao geolog u ekipama za istraživanje urana.
Prvi roman Sunce o desno rame je objavio u Novom Sadu 1963. godine. Nakon uspjeha prvog romana i sve veće popularnosti u književnosti Isaković studira i završava književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Napušta geološku struku i zapošljava se na Televiziji Sarajevo kao urednik u kulturnoj redakciji. Radi uspješne reportaže i nagrađivan je na festivalima televizijskog stvaralaštva u Jugoslaviji. Na prvom televizijskom festivalu na Bledu dobiva nagradu za dramu To koja je kasnije izvođena na scenama u Jugoslaviji.
Uređuje časopis za književnost Život, koji postaje jedan od najznačajnijih časopisa za književnost u Jugoslaviji.
Bio je sekretar Udruženja književnika Bosne i Hercegovine.
Postaje urednik u izdavačkoj kući Svjetlost, gdje pokreće ediciju Kulturno naslijeđe koja je također imala zapažen uspjeh. Jedan je od osnivača PEN kluba u Bosni i Hercegovini. Bio je direktor Narodnog pozorišta u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Učesnik je i pokretač brojnih manifestacija i jedan od zapaženijih kulturnih djelatnika u Jugoslaviji. Učesnik je brojnih književnih manifestacija, dobitnik mnogih nagrada i priznanja, član žirija Internacionalnog teatarskog festivala MESS, Pozorišnih igara u Novom Sadu, Beogradu, Jajcu, Brčkom, Bugojnu, Puli.
Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva 1976. godine i brojnih drugih književnih nagrada i priznanja.
Pokretač je i urednik edicija Bosanska književnost u 50 knjiga, urednik Bošnjačke književnosti.
Bio je predsjednik icinijativnog odbora Vijeća Kongresa Bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu i pokretač Prvog Bošnjačkog kongresa u Sarajevu 1993. godine gdje su se Bošnjaci konačno izjasnili da uzimaju ime Bošnjaci.
Autor je čuvene Antologije muslimanske književnosti Biserje (1971.), Antologije putopisa Hodoljublje (1972.), Zbornika Hasanaginica (1975.), Zbornika tekstova O nacionaliziranju muslimana (1990.), prvog Rječnika bosanskog jezika (1992.) izdatog kao prva knjiga u opkoljenom Sarajevu u štampariji Oslobođenja koja je gorjela i tiskala Rječnik Alije Isakovića.
Okušao se gotovo u svim književnim žanrovima, osim u poeziji i svuda ostavio vidljivog traga i na neki način mijenjao ustaljene norme i forme književnog izraza sredine u kojoj je stvarao. U svakom žanru ostavio je svoj stil i pečat modernosti, uvijek samo jednom.
Osim rada na kulturnoj baštini Bosne i Hercegovine, pisao je romane, kratke priče, drame (televizijske i radio drame) koje su izvođene i nagrađivane i u teatru, ali i u medijima, filmske scenarije, putopise, priče za djecu, SF roman, brojne studije iz književnosti.
Tvrtko Kulenović je za Isakovića napisao: „To je pisac univerzalnog duha. Pisac univerzalnog duha ne mora biti savršen pisac. On ima pravo na nejednakosti i promašaje, jer njegov duh nadilazi kategorije čistunstva i savršenstva. Ali tamo gdje jenajviše svoj mora biti moćan. Nije nikakva pretjerana hvala ako se kaže da je Isaković bio čovjek univerzalnog, renesansnog, krležijanskog kova!“
