U BKC-u večeras otvorenje izložbe "Mjesto bola" Adisa Fejzića i Hariza Halilovića
Multimedijalna izložba Mjesta bola koautorski je rad socijalnog antropologa Hariza Halilovića i skulptora-vizualnog umjetnika Adisa Fejzića.
Autori ovom izožbom, kroz fuziju dokumentarnog i kreativnog, pomjeraju granice između subjektivnog i objektivnog, etike i estetike, osobnog i kolektivnog te prošlosti i sadašnjosti. Rekonstrukcijom fragmentiranih stvarnosti – kroz grafiku, fotografiju, tekst, dokumente, crteže, skulpture-instalacije, zvuk i video izložba Mjesta bola nastoji podsjetiti, oživjeti i sačuvati uspomene na nestale ljude i mjesta, čije dugo odsustvo ne prestaje biti svakodnevno prisutno u životima onih čiji su identiteti i (o)sjećanja vezani za ta "bivša" mjesta i ljude.
Profesor dr. Hariz Halilović je socijalni antropolog pri Centru za globalna istraživanja (Centre for Global Research) na RMIT University u Melbourneu u Australiji i gostujući profesor na University of California, Los Angeles (UCLA). Istraživačke teme kojima se Halilović bavi, pored ostalih, obuhvataju politički motivirano nasilje, društveno pamćenje, translokalne identitete i performativne prakse te prisilne migracije. Objavio je niz radova u znanstvenim časopisima, kao i u brojnim zbornicima i knjigama te u svojoj nagrađivanoj knjizi Places of Pain: Forced Displacement, Popular Memory and Trans-local Identities in Bosnian War-torn Communities (Berghahn: Oxford-New York, 2013/2015). Pored znanstvenih, objavio je i niz angažiranih publicističkih tekstova na bosanskom, engleskom i njemačkom.
Dr. Adis Elias Fejzić (Addis) je bosanskohercegovački i australski skulptor. Radio je kao profesor skulpture i crtanja u Školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu i kao asistent profesora Kenana Solakovića na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Trenutno radi kao slobodni umjetnik i asistent na istraživanjima Dr. Hariza Halilovića na Monash University i Royal Melbourne Institute of Technology u Melburnu u Australiji.
U svom kreativnom i istraživačkom radu Addis analizira umjetnost stećka (srednjovjekovnu bosansku sepulkralnu skulpturu) u kontekstu savremenih umjetničkih i socio-antropoloških okolnosti, ali i (re)aktualizira stećak kao svoju osobnu metaforu i savremeni kreativni izraz.