U okviru Konjičkog kulturnog ljeta koncert hora Sejfullah i predavanje o znamenitostima grada

Od četvrtka, 27. augusta 2020. u okviru "Konjičkog kulturnog ljeta 2020" na Facebook stranici Zavičajnog muzeja i Facebook, Instagram i Viber mrežama Narodnog univerziteta bit će prestavljena "Priča o drvorezbarstvu".

Bogat šumom i voćem, konjički kraj pogodovao je izradi predmeta od drveta. Od svih zanatlija koji kao materijale koriste drvo, njegove osobenosti moraju najbolje poznavati drvorezbari. U pripremi drveta za obradu, oni nužno moraju poznavati tehnike sušenja drveta, lijepljenja i spajanja dijelova u cjelinu, kao i na koncu, kako se drvo ponaša prilikom obrade dlijetima.

Koliko se do sada zna, prvi pisani trag o drverezbarzbarima sela Bijela pojavio se 1892. godine u turističkom vodiču kroz Bosnu i Hercegovinu. O drvorezbarstvu u dolini rijeke Bijele navedeno je sljedeće:

"'U dolini Bijele nalaze se ljupke drvorezbarije, kao i ostali predmeti od drveta, sanduci (bauli ili sehare)."

Drugi zapis o drvorezbarstvu u dolini rijeke Bijele je od austrijskog putopisca i novinara Heinrcha Rennera. On je u Konjicu boravio u dva navrata, 1885. i 1895 godine. Zabilježio je sljedeće:

"'Vrijedno je preporučiti i direktni izlet iz Konjica u dolinu Bijele, što smo već spomenuli. Tu izrađuju veoma lijepe drvene rezbarije i sprave, osobito oni sanduci u kojima seljaci spremaju svoje haljine i vrijedne stvari."

O konjičkom drvorezbarstvu zacijelo je bilo i drugih bilješki u novinama, časopisima i knjigama iz vremena Austrougarske. Boraveći u Konjicu i selu Bijela 1894. godine profesor sarajevske radionice Alois Studenickaje Zemaljskoj upravi podnio iscrpan izvjestaj o konjičkom drvorezbarstvu ukazujući na veliki talent konjičkih drvorezbara.

Nakon toga počinje organizovanije obučavanje i naobrazba Konjičana u Zemaljskoj radionici za umjetne zanate. Ilija Arapović iz sela Donja Bijela kod Konjica je prvi drvorezbar koji je uspješno završio kurs u Sarajevu 1895. godine, a nakon čega su mnogi Konjičani pohađali školu ili kurseve i usavršavali svoje vještine drvorezbarenja (Mato Azinović 1899., Simun Bozić 1901. i dr.).

Već od 1895. godine konjički drvorezbari prisutni su i na međunarodnim izložbama i sajmovima. Dolaskom Ivana Ramljaka, izvandrednog poznavaoca stolarstva i drvorezbarstva u Konjicu početkom 1906. godine, odnosno sa otvaranjem Drvorezbarskog kursa (škole) Zemaljske vlade, koji je radio u periodu od 1906. do 1911. godine, otpočelo je zlatno doba konjičkog drvorezbarstva.

Već od 1904.godine školovani drvorezbari u Zemaljskoj školi u Sarajevu ili u školi Ivana Ramljaka počeli su otvarati samostalne drvorezbarske radionice. Pokretna dobra - zbirke drvorezbarskih proizvoda "Mulićev Rekord" u vlasnistvu Sejfudina Vile, "Rukotvorine" u vlasnisšvu Besima Nikšića i SZR "Braća Nikšić" u vlasništvu Armina Nikšića su 2006.godine dobila status nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Inače, Konjic je jedino mjesto u Bosni i Hercegovini u kojem je razvijeno drvorezbarstvo, a tradicija konjičkog drvorezbarstava je zaista bogata i duga što pokazuje brojka od 218 evidentiranih konjičkih porodica drvorezbara svih generacija. Drvorezbarstvo iz Konjica upisano je na listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a, odlučeno je na održanom zasjedanju Komiteta za očuvanje nematerijalne kulturne baštine u Južnoj Koreji u decembru 2017.godine.

Online zbirka nacionalnih spomenika Konjica

Od petka, 28. augusta 2020. godine na Facebook, Instagram i Viber mrežama Narodnog univerziteta i Facebook stranici Zavičajnog muzeja bit će predstavljen nacionalni spomenik Stara kamena ćuprija u Konjicu.

Priču o ćupriiji prati i crtež akademskog grafičara Dine Džumhura. Most je predstavljao remek djelo arhitekture 17. stoljeća. Prilikom povlačenja 3. marta 1945. godine, ćupriju je bombardovanjem porušila Pionirska jedinica 3. bataljona 370. grenadirskog puka Wermachta, a ostali su čitavi samo kameni stubovi.

Pošto je to bio i jedini prelaz preko Neretve, 1946.godine je napravljen novi betonski most niže od ćuprije, koji je i danas u funkciji magistralnog puta M-17. Preko ostataka Kamene ćuprije 1962. godine postojeća drvena konstrukcija zamjenjena je armirano-betonskom.

U julu 2003.godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je ovo dobro nacionalnim spomenikom od značaja za Bosnu i Hercegovinu. Općina Konjic je 2006. počela sa radovima na rekonstrukciji Stare kamene ćuprije uz pomoć Vlade Republike Turske i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, kao i revitalizacijom stare konjičke čaršije sa rekonstrukcijom starih dućana koji su bili neposredno uz most sa lijeve strane.

Most u potpunosti odgovara mostu iz 17. vijeka. Postavljen je na šest blago prelomljenih svodova, oslonjenih na pet temeljnih kamenih stubova i dva priobalna podzida.

Zidan je od precizno izrađenih kamenih kvadera, koji su u donjem dijelu, približno do visine viših vodostaja, od bijelog, dobro obrađenog krečnjaka, dok su gornji dijelovi od lijepo klesane sedre. Zaključni kameni svodovi također su od krečnjaka. Dugačak je 102 metra. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je u julu 2003.godine donijela odluku da se Historijska građevina ostaci Starog kamenog mosta u Konjicu proglašavaju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.