Mirza Hasanefendić među najtraženijim fotografima u Hollywoodu: Put od Sarajeva je bio buran

Otvorenje vlastitog studija

Njihov prvi stan bio je u samom centru Los Angelesa tzv. Downtownu. Mirza ističe kako uopće nije izgledao kao u filmovima, već upravo suprotno. Sve je bilo dosta staro, oronulo i prepuno beskućnika. Razlog je bio, kako kaže, dugogodišnja zapuštenost Downtowna širenjem predgrađa, izmještanje korporativne gradnje u drugi kvart - Century City i ekonomska kriza nakon koje je nastupio pokret revitalizacije i ubrzane gradnje po uzoru na druge američke gradove. Danas pojedini dijelovi izgledaju spektakularno.

"Ideja o preseljenju u Hollywood je došla nakon nekoliko godina, kada smo odlučili da pokrenemo svoj fotografski studio. Igrom slučaja smo od prijateljice saznali da je stan s odgovarajućom visinom plafona i razumnom kirijom na raspolaganju na perfektnoj lokaciji u Hollywoodu, svega nekoliko koraka od čuvenog Walk of Famea i Dolby Theatera. Ovdje su plafoni u većini slučajeva niži nego kod nas, a za fotografski studio je to dosta bitno zbog kontrole svjetla i postoji neki minimum od barem 3,5 metra. Hollywood je nevjerovatan, u smislu da samo šetnja u krugu od 50 metara može u vama izazvati i oduševljenje i šok. Kreativne energije u svakom slučaju ne nedostaje", kazao je.

Produkt fotografija kojom se bavi je veoma zahtjevna i traži dosta strpljenja i eksperimentalnog pristupa rasvjeti, kompoziciji, materijalima i vizualizaciji. Ali trud se isplatio jer posla zaista ima. U posljednje vrijeme sarađivao je s lokalnom fabrikom igračaka Skyrocket Toys kada su promovirali novi dron koji se pojavljuje u posljednjem filmu "Spiderman", te sada s popularnom kuharicom za slavne osobe Serenom Poon čiji su klijenti Kanye West, Adam Sandler i producent Jerry Bruckheimer. Radi na promociji njenog brenda i novih proizvoda.

"U posljednjih godinu dana sve više se bavim videom i isti upravo počinjem koristiti za komercijalne produkt kampanje. Tehnički zahtjevi su dosta visoki, tako da se konstantno mora ulagati u novu opremu, software i učiti nove tehnike, što je beskrajno interesantno. Uz sve nabrojano, također radim za lokalni medicinski Univerzitet kao foto/video producent. Snimam brojne marketinške kampanje, kao i instrukcijske snimke za studente koji su prepuni energije i volje za učenjem, tako da rad s njima pruža veliko zadovoljstvo. Školovanje je skupo, ali studentima je pružena sva moguća podrška, tako da volim misliti da će im sve što učinim za njih, olakšati put do diplome i bitne uloge u zajednici", rekao je Hasanefendić.

Kada je riječ o još nekim poznatim osobama, radio je s glumcima Edwardom Jamesom Olmosom, Michaleom Chowom i režiserom Michaelom Mooreom.

Nigdje bez automobila

Poredeći život u Sarajevu i Los Angelesu kaže kako je najveća razlika vožnja.

"Ništa se ne može postići bez automobila, jer Los Angeles je ogroman grad koji nudi puno, ali je skoro nemoguće završiti više od jedne stvari u jednom danu, kao što sam najnormalnije uspijevao u Sarajevu. Ljudi ovdje čak više i ne spominju milje, nego vrijeme koje je potrebno da bi se negdje stiglo zbog nekada zaista nevjerovatnih gužvi na autoputu, ovisno o dobu dana i smjeru u kojem pokušavate da idete. Kafe i druženja se moraju planirati unaprijed upravo zbog toga, ali na to se brzo navikne", rekao je.

Grad je, ističe, isprepleten enklavama u kojima žive ljudi iz cijelog svijeta, tako da je moguće upoznati kulturu, arhitekturu i hranu iz apsolutno svakog dijela planete. Od obavezne kineske četvrti, preko malog Tokija, malog Bangladeša do male Etiopije. Za vrijeme kaže da je skoro idealno, blizu 22 stepena tokom cijele godine uz nekoliko sezonskih naleta vrućine ili kiše.

"To uveliko olakšava planiranje snimanja na otvorenom, tako da po ulicama uvijek možete nabasati na neku vrstu produkcije, od mini photoshootinga za lokalni indie bend, do velike holivudske produkcije koja blokira čitav kvart. Zbog toga su ljudi uvijek raspoloženi i puni kreativne energije. Mladi ljudi počinju da rade od 16. godine, uglavnom sezonske poslove. Studenti rade part-time po lokalnim radnjama, svi imaju drugačiji odnos prema radu i apsolutno cijene tuđi trud i slobodno vrijeme. Škola i znanje se također izuzetno cijene, jer je to ovdje znak da ulažete u sebe i planirate svoju budućnost. Iako djeluje stresno, život je dosta opušteniji i usporeniji u odnosu na npr. New York, ali još uvijek puno ubrzaniji u poređenju s Evropom", smatra.

Veće šanse i veća konkurencija

Smatra da su šanse za uspjeh veće u Los Angelesu jer ima 13,5 miliona stanovnika pa su i šanse da nađete posao i priliku za uspjeh znatno veće. S druge strane, konkurencija je mnogo veća pa na određeni posao može konkurisati stotine firmi ili stotine aplikanata.

"BiH je znatno manje tržište, ali je samim tim je i manja konkurencija. Mislim da svako ko se specijalizira u svom poslu i trudi se biti najbolji u njemu prateći industrijske trendove, konstantno ulaže u sebe i uči nove tehnike, može napraviti odličnu karijeru u BiH. Ako neko sa svojim znanjem i vrstom usluge koju pruža može pokriti regiju (čak i istočnu Evropu, zašto da ne), mogućnosti su beskrajne. Ljudi u Americi stalno ulažu i uče nešto novo. Ne dopuštaju da se stagnira, već postavljaju nove standarde. Također, ne ustručavaju se pokucati na vrata, nazvati i tražiti sastanak, slati portfolia i promotivne radove marketing agencijama, kompanijama, proizvođačima: 'Ja sam taj i taj, radim to i to, cijenio bih priliku za telefonski razgovor ili sastanak'. Ako dobijete jedan pozitivan odgovor nakon stotinu ili više pokušaja, to je zapravo uspjeh. Nekoliko dobrih klijenata je sve što je potrebno za uspješnu i komercijalno validnu karijeru", naglasio se.

Mladim fotografima savjetuje da rade i snimaju svaki dan te da čitaju o klasičnoj fotografiji, kompoziciji i vizaulizaciji i istraže šta njihov fotoaparat može uraditi.

"Naučite šta vas ograničava i u šta sljedeće uložiti (specifičan objektiv, novi software, rasvjetno tijelo). I bježite što dalje od automatskih postavki. Učite i gledajte da vaša fotografija napreduje svaki dan. Bitno je da nakon nekog vremena sami primijetite napredak. Jedna godina je minimum, tri godine je razuman rok da se počne graditi svoj vizuelni jezik, svoj stil i identitet. Shvatite šta vas zapravo interesuje i usmjerite svu energiju u tom pravcu", kaže Hasanefendić.