Mladost u ratnom Sarajevu: U podrumima su se slavile nove godine, pravili derneci...
Sarajevski voditelj Elvir Hadžijamaković, poznatiji kao Lilo, a kojeg se publika sjeća i kao člana bivšeg sarajevskog benda Seven Up, na svom je Facebook profilu podijelio fotografije nastale u ratnom Sarajevu 1993. godine, a koje pokazuju način na koji se omladina zabavljala u tom periodu.
"Kada je 1992. godine krenulo svo to ludilo i apsurd Sarajeva, mislim da smo svi bili pomalo zbunjeni, nismo znali šta nam se dešava i da je zapravo rat pred našim vratima. Sve je nekako bilo apstraktno i nestvarno. Živjeli smo na prvoj liniji, na Trgu heroja, u tadašnjoj Aleji lipa. Gledate kako bombarduju zgradu Elektroprivrede, ali vi ste u čudu i zapravo ne znate šta se dešava, kao da posmatrate direktan prijenos na TV-u", prisjeća se za Klix.ba Lilo koji je tada imao 17 godina.
"To su bile godine kada sam trebao uživati sa svojom generacijom, putovati na more, družiti se, no rat je to prekinuo. Ipak, mi smo bili mladi i puni života. U tim se trenucima u čovjeku probudi inat".
Nesretna generacija, ali puna života
"Prije samog rata, moji prijatelji i ja smo živjeli jednu super priču - pojavili su se New Kids on the Block, furali smo se na Michaela Jacksona, slušala se Janet Jackson, Vanilla Ice... Iznosili smo kasetofon ispred zgrade, skidali te koreografije, skakali, plesali, pa su to cure gledale... ", prisjeća se Lilo i dodaje kako su pred sami rat ulazili u studio s namjerom da pokažu i vlastite glasovne sposobnosti.
Početkom rata 1992. godine s ekipom je u podrumu svog haustora odlučio napraviti diskoteku, a upravo na tom mjestu je i počela priča o sarajevskom bendu Seven Up koji je Lilo devedesetih osnovao sa ostatkom ekipe koju su činili: Gordan Radić-Gogi, Eldin Nizam-Dino, Goran Leko-Leko, Zoltan Milić-Zoli i Eldin Oprašić-Prašo.
"Pravili smo tu neku klupsku furku, sakupljali inventar i svjetla po okolnim napuštenim kafićima. Imali smo agregate, nalazili akumulatore... Pravili smo tematske večeri, slušala se disco i muzika osamdesetih, kad bi nestalo struje, svirali smo gitare i harmoniku... U taj podrum je dolazila i raja iz grada, a na naše su derneke dolazili čak i tadašnji Nadrealisti. Mnogi strani fotografi i svjetske televizije su dolazile i snimale nas, CNN, BBC, RTL... A mi smo se tada mnogo furali na Michaela Jacksona i priželjkivali da pošalje avion po nas i izvuče nas iz rata", prisjeća se Lilo kroz smijeh.
Nismo dali tom vremenu i tom ludilu da nas pregaze
Lilo govori kako je to bio čin otpora i njihov način da prebrode strah.
"Nismo dali tom vremenu i tom ludilu da nas pregaze. Nema šta nismo radili. U svom tom ludilu mi smo opet plesali, učili da treniramo karate i vježbamo kate... Tada je na trgu u Sarajevu bilo puno raje svih nacionalnosti, svi smo se pazili, voljeli, pravili su se derneci, organizovale nove godine, dogovaralo se ko će šta kuhati od humanitarne pomoći koju smo primali, razmjenjivali smo odjeću...", priča Lilo i dodaje kako su ljudi bili ujedinjeni, vjerovali, pomagali jedni drugima i dijelili sve.
"Neki moji prijatelji iz škole su poginuli, neki su otišli iz BiH, neki ostali ovdje, svi su se nekako rasuli po svijetu. Danas svi živimo neke svoje živote, ponekad se sjetimo svih tih ljudi koji više nisu tu, sjetimo se i nekih sretnih priča, pa se nasmijemo... Najviše pamtim upravo te pozitivne priče, valjda negativne i ružne stvari potisnemo duboko u sebi", priča Lilo i dodaje kako je jedan njihov prijatelj sa fotografije poginuo u ratu, nakon što je upucan snajperom na mostu na Dolac Malti. Imao je samo 17 godina.
Postojala je kritična masa koje danas nema
Naš sagovornik navodi kako ratno vrijeme, pored svega, pamti i kao pozitivno upravo zbog te energije i razloga što je, za razliku od danas, postojala kritična masa koja je željela dosta toga promijeniti i zaustaviti rat.
"Nažalost, omladina danas je totalno letargična, nema više te kritične mase. Nema te kreativnosti, nema tih ideja, želje da se promijeni nešto, previše su se dali u turbofolk, šund... Ljutim se na mlade ljude koji ne žele promijeniti neke stvari, mi smo u ratu željeli promijeniti svijet, imali smo tu energiju, željeli smo, maštali smo o boljim trenucima, boljim danima, nismo se dali...", govori Lilo.
Spominje i omladinu i generaciju šezdesetih i sedamdesetih, navodeći primjer Davorina Popovića i generacije koja je i u mnogo lošijim uslovima postizala rezultate.
"Nije tu problem ni politika, kada vi nešto želite i počnete se boriti, onda se i političari nužno počnu prilagođavati vama i pratiti vas. Danas omladina ima puno bolje uslove i mogli bi mnogo više uraditi. Istina, ima njih koji to rade, ali to su nažalost samo pojedinci, nije to ta kritična masa koja može pokrenuti promjene", zaključuje Lilo u razgovoru za Klix.ba.
Srbijanska voditeljica Maja Nikolić je rođena Sarajka: Otkrila zašto od '90-ih nije posjetila grad
