Intervju / Gino iz Kultur Shocka o mladima: Ne slušajte starije kao što sam ja, mi smo napravili rat

"Umjetnost je tu da bi se konzumirala. Nemamo ništa protiv streaming servisa. Međutim, malo smo staromodni po tom pitanju. Nisam naročito upućen u našu biznis stranu. Tu su diskografska kuća i menadžeri koji se time bave. Prema mom mišljenju, bolje bi nam bilo da se direktno povezujemo s ljudima i narodom nego da koristimo neke usluge iz druge ruke", kazao je Gino.

Sutrašnji koncert u Sarajevu počinje u 20 sati, a ulaznice možete nabaviti putem web stranice, u caffe baru Opera te na blagajni Doma mladih. Interesantno je to što mnogi mladi ljudi dolaze na njihove koncerte, s obzirom na to da nisu komercijalni. Ovaj pjevač vjeruje da su mladi budućnost te im uputio važnu poruku.

"To je najpozitivnija enigma u mom životu. Ne mogu se načuditi. Šta sam u životu uradio da zavrijedim publiku staru između 25 i 35 godina? Kako ja uvijek kažem, mladi ljudi su mnogo pametniji od nas. Kad me pitaju za savjet, uvijek kažem da ne slušaju nikoga, pogotovo ne stare kao što sam ja.' Mi smo napravili rat. Vi ga nećete napraviti. Nemojte slučajno da uzimate oružje ni za čije babe zdravlje. Štitite sebe, pazite na sebe, volite sebe najviše na svijetu", rekao je.

Smatra da ako nešto dobro radiš i za svoju dušu, nije isključeno da će to šira publika nekada nekako prihvatiti. Cilj Kultur Shocka je umjetnost. Ipak, Gino nema ništa protiv autotune muzike koja je danas popularna.

"Neka je insan živ i zdrav. Radite šta hoćete. Nemojte me slušati. Kakve veze ima to što ja mislim? Mene najviše nervira kada neko dođe i kaže mi: 'Hoćeš da ti ja nešto iskreno kažem?'. Nemoj mi ništa govoriti. Ne zanima me tvoje mišljenje. To je ta skrivena, desničarska varijanta da nekome namećeš svoje mišljenje", kazao je.

Producent Sanjin Hasanefendić i reditelj Silvije Silvija Mirošničenko su završili sa snimanjem dugometražnog filma "Grandpa Guru", koji prikazuje detalje iz Gininog života. Otkrio nam je kako je došlo do ove saradnje.

"Snimanje je počelo godinu dana prije pandemije koronavirusa. Producent Sanjin Hasanefendić, kojeg znam iz Sarajeva, me je pitao da radimo na filmu. To mi se u tom momentu nije nešto pretjerano svidjelo. Imam drugačije mišljenje o sebi i svima nama koji se bavimo nečim što nije svakodnevni posao. Mislim da nismo ništa važniji od bilo koga. Svaki doktor, vodoinstalater, pravnik i muzičar imaju svoje mjesto na ovom svijetu", ispričao je.

Sanjinova i Silvijeva ideja bila je da film prati Gininu japansku pjesmu "Taiyou", što u prijevodu znači "Sunce".

"U filmu putujem prema Kući Sunca od centra Zemlje, tj. Sarajeva, gdje se Rimska imperija raspala na Istočnu i Zapadnu). Pogledao sam na zapad i vidio istok pa pogledao nazad i vidio zapad. Ustvari sam isto tako vidio da nisam išao prema bilo čemu nego da sam bježao sam od sebe. Vidio sam demona koji me prati. Od njega sam bježao. Kada čovjek napravi nešto u nekoj sredini, onda se to ljubomorno čuva i misli da nikada neće u životu više neće napraviti nešto tako dobro. Ipak, shvata da je put ono što je važno, a ne trofej. Uvijek ćemo se sjećati puta, a ne pobjede. Rekao sam Sanjinu: 'Hoćeš li stvarno da vidiš s čime se svakodnevno sukobljavam?'. Jako dobro znam da me u ovom momentu zanima samo umjetnost, ali mog demona još uvijek zanima pragmatična, komercijalna valuta toga svega. Svaki dan se borim s tom osobom. Mislim da smo dobro uradili film. Sada je u postprodukciji", objasnio je.

Oni stariji znaju da je Gino 1992. godine predložio da se u Sarajevu obradi kultna predstava "Kosa" ("Hair"). Ova izvedba bila je dokaz da je ljudima tokom opsade itekako bila potrebna kultura. Zahvaljujući njoj bježali su od užasa svakodnevnice. Gino se i dalje bavi pozorištem.

Skoro 30 godina kasnije

Kako je sarajevska "Kosa" nadmašila njujoršku: Plač, smijeh i katarza u ratnom Sarajevu

"Radim u pozorištu u Freeholdu kao muzički direktor kad stignem. Režiram predstave za sopstvenu pozorišnu kompaniju koja se zove Instinct. U predstave uključujem I ljude s posebnim potrebama. Također predajem na Cornish College of the Arts u Seattleu", rekao je.

Osim pozorišta i muzike, bavi se radom s osobama koje imaju posebne potrebe. Zahvaljujući tome odlučio je magistrirati psihologiju.

"Krivim svoju majku. Ona je meni davno govorila da je ovo što želim raditi mnogo teško i bila je upravu. Započeo sam mnogo stvari u životu. Kada sam završio pravo, nisam bio pravnik, ali sam radio sve ostalo. Dok sam u pozorištu radio s ljudima s posebnim potrebama, u potpunosti sam se zaljubio u njihovu psihologiju. Onda sam odlučio magistrirati psihologiju kako bi bio još bolji u tome što radim. Niko mi nije rekao da će se sve te stvari koje sam započeo početi odvijati u mojim poznim godinama. Sada ne znam gdje udaram. Mama mi je rekla da kad nešto počnem, to moram završiti", ispričao je uz osmijeh.

Poznat je kao neko ko se zalaže za manjinske grupe. Nakon nedavnog napada na LGBT zajednicu u Banjoj Luci, objavio je video podrške.

"Ti nekog tučeš zato što se ne slažeš s njegovim mišljenjem? Koji je ovo vijek? Šta se dešava ovdje? To mi nikada neće biti jasno. Prije nekoliko dana sam s Edom Maajkom i Galebom Nikačevićem pričao o ovome. Neki moji prijatelji odavde mi kažu: 'Lako je tebi. Baš te briga, ti si u Americi.' Nisam u Americi, druže. Ja sam u avionu. Tamo me nema puno. Pitajte moju suprugu", naveo je.

Smatra da nikome nije dobro sve dok jedan od nas pati. Svi bismo trebali ustati i boriti se protiv opresije.

"Pilatova krivnja kaže da ako vidiš zločin, a ne uradiš ništa po tom pitanju, ti si saučesnik. Ne treba se obraćati budalama koje misle da je biti gay zarazna bolest. Nema smisla trošiti vrijeme na to. Treba se obratiti onim šutljivim ljudima, koji misle da će im nešto biti ukoliko se oglase. Oni su zapravo ti koji drže konce u rukama. Znam da im se povraća kada vide kako drugi maltretiraju gay zajednicu, ali se ne oglašavaju. Zašto? Otkud strah? Zašto bi mene ugrožavala nečija ljubav? Ljudi znaju šta ja mislim. Volio bih kada bi se oni koji pripadaju mainstreamu oglasili. Oni imaju veći utjecaj nego ja. Ovim putem apelujem na njih. Nije u pitanju ništa drugo nego biti čovjek", smatra.

Na pitanje o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, odgovorio je da definitivno možemo i zaslužujemo bolje. Misli da imamo lošije lidere nego što smo mi sami.

"Oni drže jedni druge na vlasti tako što nas huškaju jedni protiv drugih. Ipak, ja ne mogu protiv svog. Znate ono kada su mi rekli da napravim pjesmu o Sarajevu pa sam u njoj nabrojao sve ono što volim? To sam ja. Problem je u tome što nemamo političke partije. Nacionalne političke partije direktno rade na ukidanju demokratije. Svode izbore na cenzus. Politička partija treba imati plan i program za koji bi ljudi trebali glasati, a ne za to kako se zove i preziva čovjek koji je tu i koji blati onog drugog čovjeka koji se drugačije preziva", ispričao je.

Napomenuo je da partija za koju bismo trebali glasati mora imati tri stavke: kulturu, infrastrukturu i ekonomiju. Sve to podrazumijeva ljudska prava i ekologiju.

"Želim put od Mađarske do mora, koji će nam donijeti milijarde. Zašto ne putujemo tri sata od Mađarske do mora preko BiH nego moramo okolo? Zašto nas susjedi maltretiraju pa nam ne dozvoljavaju da to uradimo? Stvari koje bi nam svima dobro došle se na neki način miniraju. Historija nam je najveći neprijatelj u ovom momentu. Naravno, svi znamo šta je ovdje bilo, pogotovo mi koji smo to gledali svojim očima, ali ukoliko se stalno budemo vraćali na to, nećemo moći napredovati", zaključio je.