Odlazak Esme Redžepove: Humanitarka koja je pjesmom rušila granice među ljudima
U jednom intervjuu za makedonske medije 2013. godine, a povodom nastupa na Eurosongu gdje je s ponosom predstavljala Makedoniju, govorila je i o 1997. godini kada je preminuo njen suprug Stevo Teodosievski.
Ime Steve Teodosievskog neodvojivo je od imena Esme Redžepove. Upoznali su se kada je njoj bilo tek 11 godina, a upravo je Stevo bio prvi koji je prepoznao njen talenat za muziku. Bio joj je profesor, muzički mentor, kompozitor i životni pratilac.
"Moj suprug Stevo je i dan-danas sa mnom na svim mojim putovanjima i koncertima. U mojoj duši i u mom srcu živjet će dok ja pjevam i dišem. Dok njegova djeca i naš bend svira. Stevo mi je bio suprug, prijatelj, profesor, partner, otac naše djece i više od toga", govorila je Esma Redžepova dodavši da je njegova smrt njena najveća tuga.
Stevo i Esma usvojili su 47 djece, a svi odreda su uspješni muzičari koji sviraju više instrumenata te prate Esmu na njenim koncertima.
Djecu su počeli usvajati odmah nakon što su saznali da neće moći imati biološku djecu.
Prisjećajući se trenutka kada su to saznali Esma je govorila:
"Kad smo saznali da ne možemo da imamo biološku djecu, on je rekao ti si moje dijete, a ja sam tvoje..."
Sa Stevom je snimila i prvi singl i album, još davne 1961. Sve poslije je historija - stotine numera, 15-ak albuma, preko 10.000 koncerata.
Pjevala je za neke od najmoćnijih ljudi svijeta, ali nikada nije zaboravljala one koji ma je bila potrebna pomoć.
Esma je sa svojim humanitarnim djelovanjem, razmišljanjem, a na kraju i načinom života počela još u drugom razredu osnovne škole kada je dobila poklon od Crvenog križa.
"Rekla sam sebi u životu kad sam dobila tu crvenu kapu i rukavice i čarape: ako jednog dana ja budem imala nešto više, odmah ću to podijeliti s nekim drugim", kazala je Esma.
Mnogi će je pamtiti i po njenim haljinama u kojima je nastupala. Sve ih je redom na aukcijama prodavala, a novac dijelila u humanitarne svrhe.
Priznanja za humanitarni rad davno je prestala brojati. Tri puta je bila nominirana za Nobelovu nagradu, a kada su je i četvrti put predlagalai samo je odgovorila:
"Moja najveća neostvarena želja je da Balkan bude bez granica..."
Pjevala je skoro isključivo na romskom jeziku i time se posebno ponosila.
Ako bih, na primjer, pjevala na engleskom, to sigurno ne bi bila Esma Redžepova. Hoću da budem ono što jesam", govorila je Esma.
Rođena u sirmašanoj porodici sa bogatim muzičkim naslijeđen, Esmi je muzika omogućila mnogo toga. Preko noći je postala popularna, pozivi su stizali sa svih strana, ali ono što je najznačajnije jeste da joj je muzika omogućila da mijenja ljude. Nije se stidjela siromaštva iz kojeg je ponikla, ostala je vjerna načelima koja je ponijela iz kuća, iz svog Skoplja.
"Kad se ljudi u porodici vole, siromaštvo nije teško. Meni je najteže bilo kad sam krenula u prvi razred i kad su me svi nazivali 'Ciganka'. Niko nije htio da sjedi sa mnom u klupi. Tada sam prvi put shvatila da sam različita od druge djece i to mi je najteže palo".
Godinama je sanjala o realizaciji ideja o gradnji Doma humanosti i muzej muzike Esma i Stevo Teodosijevski.
Tu je željela da pohrani sva ona priznanja i nagrade koje su ona i Stevo dobili za života. A zaista ih je bilo mnogo. Američki NPR uvrstio ju je na listu 50 najmoćnijih glasova svijeta - priznanje kakvo nije ponio niko sa ovih prostora.
