U2 je prije 20 godina na Koševu održao koncert koji je ponudio nadu u bolje sutra
Prisjećajući se koncerta grupe U2 na Koševu istaknuti bh. reditelj Pjer Žalica nam je rekao kako je tada prvi put zaista povjerovao u mir, bolju budućnost, obnovu bratstva i povjerenja.
"Toliko je to bilo uzbudljivo, veličanstveno, dostojanstveno. Ozbiljno sam vjerovao da mi to zaslužujemo, da smo dio naprednog svijeta, da smo ljudi koji žele naprijed. Svi mi na stadionu. Jer te je noći na Koševu horski pjevala publika iz BiH, Hrvatske, Srbije, vojnici Unprofora. Svi zajedno su zdušno pozdravljali Bonove pozive na ljubav, mir i napredak. Bilo je čarobno. Onda je svanulo sljedeće jutro. Gledao sam sa uzvisine Koševskog brda kako se pakuje ogroman konvoj kamiona i tehnike. Odlazi U2. Ipak, osjećao sam se dobro. Svježe. Jer nisam znao da U2 odlazi i da se više nikada neće vratiti. Ni u bukvalnom, ni u simboličkom smislu. Možda se varam, nadam se da se varam. Ali, kako god bilo, ta čarobna noć ostala je kao divna uspomena da je bolje ipak moguće", rekao je Žalica.
Tu noć su kao predgrupe nastupile sarajevske grupe Protest i Sikter. Enes Zlatar Bure, lider grupe Sikter, kaže da je koncert grupe U2, nakon četiri godine patnje i agonije, mladim ljudima bio poput svjetla na kraju tunela.
"To je nešto što je nama trebalo definitivno označiti kraj rata i početak boljeg života. Još kada je Sikteru ponuđeno da bude predgrupa, to je zaista bila velika čast. Jako mi je drago što su se organizatori koncerta odlučili da za predgrupe pozovu alternativne bendove Protest i Sikter koji su imali šta da kažu, a ne neke pop folk limunade, kakvih je BiH i tada bila puna. U2 je došao sa svojim kompletnim audiovizuelnim spektaklom u Sarajevo. U naš grad su došli ljudi iz cijele bivše Jugoslavije, atmosfera je zaista bila kao za Olimpijadu. Ni najgori pesimista se tada nije mogao nadati da dvadeset godina kasnije nećemo imati vode i da će nam državom i gradom vladati nazadni primitivci. Mislili smo da će nakon U2 sve biti bolje, ali smo se grdno prevarili", rekao je Zlatar.
Spoznaja o ubijenim godinama
Spektakularnog koncerta prisjetio se i Dino Šaran, frontmen grupe "Letu štuke". Priča nam kako je kupio kartu i sa svojim prijateljima otišao na koncert kojeg pamti po tome što se, zahvaljujući grupi U2, sa svojim sugrađanima bar na jednu večer osjetio dijelom svijeta i civilizacije.
"Taj događaj je bio ultimativan u odnosu na sve prije i poslije što se, kad su koncerti u pitanju, dogodilo u Sarajevu. Ono što je bitno i što želim da kažem je da sam, kada smo svi čoporativno izlazili s koncerta, imao osjećaj da izlazimo u neku bolju budućnost za ovu zemlju i grad. Te bolje budućnosti nema, a takav spektakl se u ovom gradu nikada nije ponovio", rekao je.
Ahmet Vranjkovina ističe da je taj koncert bio veoma emotivan i da je donio spoznaju o ubijenim godinama.
Pobjeda razuma
Salko Agović, fotograf i basista "Cult Banda", naglašava da je riječ o veoma važnom događaju za cijelu BiH i da u tom trenutku nije razumio koliko je bitno što su ljudi iz susjednih država došli u glavnom grad BiH, na neki način obnoviti porušene mostove.
"Ljudi su bili u nekoj euforiji, u želji da nadoknade momente izgubljene mladosti. Mislim da smo m itada još uvijek bili u nekom postratnom bunilu i nismo bili ni svjesni kakvom događaju prisustvojemo. Bilo nam je važno da se dobro zabavimo", prisjetio se.
Priča nam kako je bio ponosan što je U2 došao u Sarajevo jer je to shvatio kao "pobjedu razuma".
"To je bila pobjeda nekog našeg otpora tom ludilu koji nas je zatekao prethodnih godina. Zaista mi je drago da sam bio dio tog koncerta makar i kao posjetilac", rekao je.
Iako nije bio fan grupe U2, bh. producent Alem Babić kaže da mu nijedan koncert nije bio veći doživljaj.
"Odrastao sam u ratnom Sarajevu, često sam išao na razne svirke i male koncerte u tadašnji ASU klub Obala. Na Obali sam prvi put i vidio Bonu Voxa uživo. Iskreno, nisam bio neki fan grupe U2, a kada je nakon rata najavljen koncert nisam vjerovao da će biti održan u punom kapacitetu. Međutim, na Koševo su ljudi ulazili četiri sata ranije, svirale su i predgrupe, a U2 je kasnio. Svi su bili malo umorni od stajanja i čekanja, ali kada je krenula svirka to je bio neopisiv osjećaj. Taj njihov prolaz kroz tunel, izlazak na scenu i prvu pjesmu nikada neću zaboraviti", rekao je Babić.
Foliranje pred rajom
Dio velikog trijumfa rock'n'rolla bio je i sarajevski glumac i frontmen grupe "Futavci" Kemal Čebo. Tada je, priča nam, imao 12 godina i znao tek nekoliko pjesama slavnog irskog benda.
"Daleko od toga da je to bio bend koji sam slušao kao omiljeni, ali da bih se pravio važan među prijateljima u tajnosti sam nabavljao kasete i preslušavao pjesme ne bih li ih znao više nego moji vršnjaci. Kartu za koncert nabavila mi je moja rodica Selma koja me povela na koncert obećavši mojoj staroj da će me dobro čuvati. Još uvijek nisam siguran šta je bilo snažnije - Bonov izlazak na scenu kao bokser ili moj dolazak u školu sutradan poslije koncerta", rekao je Čebo.
Bh. dizajnerica Nermina Varešanović je 1997. godine bila studentica produkt dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Ispričala nam kako je kartu za koncert grupe U2 na Koševu dobila od tadašnjeg Soroš Centra za Savremenu Umjetnost (SCCA-Sarajevo) te euforije koja je vladala prije samog koncerta koje se i danas sjeća.
"Pored muzike i pjesama koje svi vole i koje je cijeli stadion u glas pjevao sa Bonom, meni se dopadao gitarista The Edge koji se u to vrijeme zabavljao sa Naomi Campbell. Sjećam se Bone u body majici sa muscule printom i cvikama. Sve je bilo nevjerovatno", rekla je Nermina koja još uvijek čuva kartu i najave koncerta isječene iz novina.
"Pored muzike i pjesama koje svi vole i koje je cijeli stadion u glas pjevao sa Bonom, meni se dopadao gitarista The Edge koji se u to vrijeme zabavljao sa Naomi Campbell. Sjećam se Bone u body majici sa muscule printom i cvikama. Sve je bilo nevjerovatno", rekla je Nermina koja još uvijek čuva kartu i najave koncerta isječene iz novina
Ljubav Sarajeva i grupe U2
Veza između grupe U2 i Sarajeva postojala je od 1993. godine kada je ova grupa bila na ZooTV turneji gdje je pokušavala skrenuti pažnju na rat u Bosni i Hercegovini. Bitan događaj sa ove turneje je svakako bilo javljanje uživo američkog novinara i humanitarnog radnika Billa Cartera iz Sarajeva tokom njihovog koncerta u Veroni u julu 1993. godine. Taj potez irskog benda je pokrenuo britanske, ali i svjetske medije da se pozabave pitanjem stradanja bh. građana u ratu.
Tada, zbog rata, nisu mogli doći u Sarajevo, a obećanje su ispunili četiri godine kasnije. Svirali su uobičajeni repertoar na kojem se našla i pjesma "Miss Sarajevo" koju su napisali U2 i Brian Eno o izboru najljepše djevojke održanom u ratnom Sarajevu. Bono je imao prehlađen i imao je problema sa glasom, ali bh. publika mu to nije zamjerila.
Bono je, nakon koncerta, ostao u kontaktu sa Sarajevom i bio je gost Sarajevo Film Festivala te je dobio počasni pasoš BiH. U aprilu ove godine proglašen je Počasnim građaninom Kantona Sarajevo.
