Željko Samardžić ima novu pjesmu, ali i imidž: Mostar srećem svugdje po svijetu
Igor Soldo, lider Sinergije, bio je presretan zbog jubileja, posebno zbog saradnje sa Samardžićem. Kazao nam je kako je bend uvijek želio napraviti duet baš s ovim rođenim Mostarcem, jer i Sinergija svira njegove pjesme, pa sada kada je sve realizirano djeluje nestvarno.
Željko Samardžić koji je bio pun podrške mlađim kolegama morao je odgovoriti i na set pitanja o sebi i svom rodnom gradu kojem se svako malo vraća.
"Kad god sam u Mostaru ja se osjećam lijepo, ovo je moj rodni grad. Nekako, ne prespavam noć, ne mogu vam to opisati, to je posebna emocija. Volim Mostar svim svojim bićem i uvijek mu se rado vraćam. Pošto sam stalno na putu, najviše volim da udahnem malo Mostara pa da onda krenem do neke druge destinacije", kazao nam je u jednom dahu Željko Samardžić.
Samardžić je još jednom istakao svoje zadovoljstvo saradnjom s grupom Sinergija, kazavši da je njihova zajednička pjesma posebna i da će u narednom periodu biti veoma slušana te brzo ući na repertoare mnogih kolega.
Željko nam je kazao da je sedamdesetih godina, kada je on počinjao svoju muzičku karijeru, bilo istog elana koji on danas vidi u Sinergiji.
"Sedamdesetih kad sam počeo pjevati imao sam divne saradnike, recimo gitaristu Pericu Grujića. I dan danas kad se sretnemo pričamo o tim lijepim danima iz naše rane mladosti. Imao sam sreće da radim s kvalitetnim muzičarima, a posebno s kvalitetnim ljudima. Nije dovoljno da su samo kvalitetni muzičari, moraju imati i nekih lijepih ljudskih karakteristika", pojasnio nam je popularni pjevač.
Kad su se počela redati sjećanja iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, Samardžić je počeo spominjati neke legendarne mostarske lokacije iz tog vremena.
"Bile su igranke u Abraševiću koje su išle od tri sata popodne do šest uvečer, igranke u Domu Armije, u Brodarima... U Hotelu Mostar sam pjevao deset godina u komadu, a posebno se rado sjećam igranki u sali Ekonomske škole gdje sam upoznao svoju suprugu. Moglo bi se satima pričati o tim vremenima, ali danas je Mostar kao i sve drugo u 21. stoljeću pa pažnju treba posvećivati mladim ljudima koji su puni energije, elana i želje za uspjehom", kazao nam je Samardžić.
Kaže još kako posebne emocije ima prema muzičarima iz Hercegovine, onim iz mlađe generacije, jer ako njemu niko nije mogao pomoći, ne treba njih mučiti ista sudbina.
"Gdje god dođem i bilo koga da sretnem uvijek kažem da sam Mostarac. Posebno sam slab na tu svoju raju koju uvijek rado slušam", kazao je Željko te najavio cijeli niz velikih koncerata u narednoj godini, beogradsku i zagrebačku arenu, ali i sigurno jedan veliki koncert u svom rodnom Mostaru.
Na pitanje šta mu najviše nedostaje kad nije u Mostaru, Samardžić je imao poseban odgovor.
"Imam ja svojih Mostara po čitavom svijetu, gdje god dođem nađem neki svoj Mostar. U Sidneju, u Americi, Kanadi, sve su to neki moji Mostari. Uvijek ima neki moj Mostarac s kojim proćaskam i krenemo s uspomenama, doživljajima iz mladih dana. U Beogradu isto imam nekih dragih Mostaraca među kojima je Tomo Bajević s kojim se često družim", sjetno i ponosno kazao je Samardžić.
Na kraju je morao objasniti i svoj novi imidž. Slikovito je kazao da kad stane pred ogledalo može sam sa sobom da razgovara jer odraz izgleda kao da je neki drugi čovjek.
