Parkour: Cijela planeta kao igralište

Freerunning je za njega stil života, ne sport kojim se bavi ili hobi - jednostavno način na koji se kreće kroz život. O freerunningu/parkouru sam znala ono osnovno što mi je Google rekao na prvo pretraživanje, ali nisam mogla ni sanjati kako to sve izgleda u stvarnosti. Prvi susret sa najpoznatijim bosanskim freerunnerom, Benjaminom Bakovićem, je bio dobar uvod. Kada sam stigla na dogovorenu lokaciju uzela sam telefon da ga nazovem i čula zvonjavu visoko, Benjamin je već našao dva metra visok zid na kojem me čekao. Za njega je svaki dan testiranje granica do kojih njegovo tijelo može ići, odnosno pomjeranje i rušenje svih granica, kako fizičkih tako i mentalnih. Kaže da strah postoji, ali to samo kao nova prepreka koju valja savladati.

Kao što se gurmani gube u slastičarnici među svim ponuđenim kolačima tako se Benjamin odmah po dolasku popeo na krov zgrade, mjesto na kojem nikada do tada nije bio te oduševljeno pokušavao da odluči koju prepreku prvu da testira. Vrlo skoncentrisano i disciplinovano je ispitivao svaku površinu na koju je nailazio, sa lakoćom se kretao i preskakao zidove, ograde i uz to pravio razne akrobacije.

Parkour nije samo skakanje sa zgrade na zgradu ili skakanje sa visine, to je zapravo cjelokupan proces ojačavanja mentalne i fizičke sposobnosti osobe, kako bi bila spremna da se suoči sa bilo kojom preprekom na koju naiđe u životu. Benjamin kaže da kroz parkour svakodnevno spoznaje sebe.

Davno nekada je to bilo oružje koje su koristili komandosi, lovci, vatrogasci kako bi sebe ili druge izvukli iz situacije koja ugrožava život. Ne postoji određeno mjesto na kojem se ova vještina trenira, freerunneri svaku novu lokaciju smatraju novim izazovom i kažu da je cijela planeta jedno veliko igralište.

Iako sam na momente mislila da je ono što Benjamin radi ludost i besmisleno riskiranje života, uz svu bol u želucu sam ustvari podjednako zavidila Benjaminu na slobodi, adrenalinu i rušenju svih mentalnih blokada koje postavljamo svom tijelu. Gledati ga kako sa osmijehom hoda po rubu šesnaestospratnice definitivno me nagnalo da preispitam vlastite strahove.

Više fotografija možete pogledati ovdje.