Dvije godine nakon toga pojavljuje se fotoblog "Humans of New York". Svi su uzbuđeni, čekaju se novi portreti i nove priče. Na prvi pogled se čini kao originalna ideja, novi pristup fotografiji i novinarstvu. Međutim, u tom svijetu ništa novo.
Projekti kao "Humans of New York" postoje već desetinama godina. Jedina inovativna stvar u pomenutom projektu je što medij više nije knjiga, nego internet.
Danas živim u drugoj državi i u međuvremenu sam većinu slobodnog vremena usmjerio ka fotografisanju. Veliko selo sa veoma mnogo interesantnih, drugačijih i otvorenih ljudi je opis koji bi svako ko je tu živio duže od nekoliko mjeseci dodijelio Grazu.
Iako nije inovativna stvar, prvenstveno zbog sebe, pokrenuo sam projekat "Portraits of Graz". Počeo sam iz istih razloga kao i svaki drugi fotoprojekat - da bih podigao svoje fotografsko iskustvo na sljedeću stepenicu. Međutim, ovaj put rezultat je išao u neočekivanom smjeru.
Fotografiju sam pogurao u drugi plan, a priče osoba koje fotografišem u prvi, ne samo online, nego i u ličnim prioritetima. Već nakon desetak protreta shvatio sam da mi fotografija u ovom projektu veoma malo znači. S druge strane, postao sam ovisan o upoznavanju interesantnih osoba na ulici i slušanju njihovih priča. Profili osoba kojima prilazim na ulici su uvijek drugačiji i nikad ne znam na koga ću da naiđem. To su često umjetnici, penzioneri, sportisti, studenti, političari, beskućnici i mnogi drugi.
Do sada sam pričao sa više od tri stotine osoba i sa dvadesetak sam još uvijek u kontaktu. Možda ovaj broj ne zvuči kao velika stvar, ali je upoznati toliko ljudi u periodu od tri ili četiri mjeseca svakako veliko iskustvo.
Već sam spomenuo da se fotografija u mom životu dešava tokom slobodnog vremena, tako da u određenim periodima ne stižem napisati priču o osobama s kojima sam razgovarao pa se čini da zapostavljam projekat iako imam dvije trećine neobjavljenih portreta.
Kako vrijeme odmiče, imam sve veću potrebu za pisanjem dužih priča o ljudima, a to već nije neka interesantna stvar za internet čitače kratkih članaka. Sljedeći koraci će vjerovatno biti objavljivanje dužih priča u nekim od lokalnih novina i sakupljanje svega u knjigu i/ili izložbu.
Više fotografija možete pogledati na ovom linku.
