Srbijanski glumac o prijetnjama smrću njegovoj porodici: Uplašim sam sebe šta bih mogao da uradim
"U trenutku kada su prijetnje usmjerii ka našoj deci, u tragičnoj situaciji u društvu, nakon dva masakra i dvadesetoro ubijene djece, te prijetnje tretiram strašno ozbiljno. Tolerantan sam po prirodi, ali kada su prijetnje kulminirale ka djeci sa preciznim informacijama gdje će se tog dana nalaziti, morao sam da reagujem", rekao je Petar u intervjuu za NIN.
Dodao je da su prijetnje prijavljene MUP-u Srbije. Tvrdi da je on, kao krajnje tolerantan čovjek, prestao da vjeruje ikome i da je odlučio sam zaštititi svoje dijete.
"Otišao sam po nju i doveo je kući. Prije toga je bila prijetnja uz tačno navedeno vrijeme, mjesto i događaj na kojem se moja kćerka trebala pojaviti i to je nastavljeno. Policija nije reagovala", kazao je.
Kaže da se ne boji drugih, ali da se plaši sam sebe, odnosno toga šta bi mogao uraditi u ovakvoj situaciji.
"Nisam nasilni tip, govorio sam vam o sopstvenom odrastanju, ultimativno sam bio i sada sam protiv nasilja i zauvijek ću biti, ali kada te institucije ostave na horizontu bez pravde i sugerišu time da treba sam da uzmeš pravdu u svoju ruke i zaštitiš sam sebe i svoju porodicu, svašta ti u tim trenucima pada na pamet. Uplašim sam sebe šta bih mogao da uradim, jer nasilje ne rađa samo strah, već implicira novo nasilje", naveo je.
Smatra da je iluzija da će prijetnje nekoga ušutkati i zastrašiti. Njegov osjećaj govori mu da to samo multiplicira novo nasilje.
"To je ono što je opasno i to je ono čega se plašim. Plašim se sebe i sopstvene reakcije u ovakvim društvenim okolnostima kada mi je porodica ugrožena. To više nije pitanje ni samo moje djece i moje porodice, u pitanju su sva djeca i ona moraju biti zaštićena u ovom društvu, u ambijentu u kojem je nasilje hobi. To je ono što smo pokušavali svim snagama i naporima da promijenimo na protestima", ispričao je.
Misli da su neadekvatne mjere, decenijsko nesankcionisanje nasilja, nasilja kao narativa, kao principa i relativizovanje nasilja krivi za loše stanje u društvu.
"Sve to šalje poruku da je nasilje pitanje afiniteta - želiš ili ne time da se baviš. Društvo i institucije ne smiju nasilje ostaviti kao pitanje slobode izbora, jer nije to onda društvo slobode, već haosa. Kada nema institucija, ljudi uzimaju pravdu u svoje ruke. To je ono čega se svi plašimo, jer niko ne želi haos, anarhiju niti da stvari budu prepuštene uličnom bijesu", zaključio je.
Ova scena proglašena je najboljom vratolomijom u historiji filma: Zaslužuje li tu titulu?
