Šta je grad bez dimnjačara: Mladi Goraždanin Raif Bezdrob oživio zaboravljeni zanat
Učio je za električara, ali se na nagovor prijatelja iz Udruženja "Stari zanati" koji imaju ulogu čuvara dobrih tradicionalnih zanata, odlučio baviti ovim opasnim, ali zanimljivim poslom.
"Govorili su mi nema ni jednog dimnjačara u gradu, što se ne bi bavio time. I ja sam odlučio. Nema puno mladih ljudi koji žele ovo raditi. Nije jednostavno, a i opasno je. Non stop si negdje u vazduhu, ali strpljenja i predanosti, i nema šta da fali. Bit će tu posla, ko hoće da radi jer dobar je ovo zanat. Sanjao sam ja da budem milioner, ali ne ide tako lako, valja raditi", ispričao nam je Raif.
Stotine sati proveo je na obuci u Sarajevu, obezbjedio potrebne certifikate, pokrenuo biznis, dao ime firmi "Rača dimnjačar" obukao prepoznatljivo crno odijelo dimnjačara i krenuo za poslom. Njegova je odlučnost privukla još dvojicu mladića, Neda koji je mlađi godinu dana i godinu starijeg Elmina. Rača dimnjačar tako je dobio prva dva uposlenika, profesionalca koji, sa punom opremom, stižu na svaki poziv.
"Kad nas vide ljudi u odijelima hvataju se za dugmad, to donosi sreću. A i nama treba puno sreće jer smo tek mjesec dana u poslu, a sve želimo stići i da nam mušterije budu zadovoljne. To je najvažnije", priča Raif kroz osmijeh.
Nakon punih mjesec dana rada, kaže da je "trojka" spremna stići do svakog dimnjaka, peći, kotlovnice, šporeta..
"Prvi put kad sam se popeo na krov, hiljadu mi misli u glavi. Sve čudno. Imali smo mi obuku, nije malo 180 sati, ali kad sam se prvi put popeo na dimnjak bez ikog, pa razmišljam hoćel' pući, pa moliš Boga da ne padneš, pa sto puta gore-dolje, nije mi bilo jednostavno. Ali sad, ništa. Sve znam. To je kad se uštelaš. Ja sam ovo počeo raditi još prije dvije godine, al dok škola, dok procedure, potrajalo je ipak. Sve radimo danas. Peći, šporeta, dimnjake, kotlove. Čistimo kamine, roštilje, solunare, radijatore, ventilacione otvore, eko grijanja", nabraja Raif.
Za kratko vrijeme uvidio je da i građani moraju povesti više računa o tome šta lože u svoje peći kako sebe ne bi doveli u opasnost.
"Ima dosta starih dimnjaka, jednom nam se desilo da nam se dimnjak "otkinuo" na staroj kući pa smo to popravljali, jedva smo se popeli, jer je bio u jako lošem stanju. Bude raznih situacija, a i ljudi svašta lože, nekad i gumu, plastiku, smeće, mi savjetujemo da se vodi računa o tome jer to su najveći zagađivači zraka, a u većini slučajeva začepljeni dimnjaci budu uzrok požara, zato je važno čišćenje i priprema dimnjaka", kaže Raif.
Dimnjačari se za svaki izlazak na teren posebno pripremaju kako bi bili efikasni.
"Kugle, sajle, četke, kvalitetno odijelo i obuća, sve mora biti spremno i obično jedan izlazak bez nekih komplikacija traje oko dva sata. Naravno, kad razvijemo biznis namjeravamo nabaviti kamere, mjerače zraka, roto sajle za mašinsko čišćenje, danas dimnjačari imaju savremenu opremu, sve je to mnogo skuplje i efikasnije, ali nama još treba dosta da to možemo nabaviti", kaže Raif Bezdrob.
Zanat dimnjačara, zahvaljujući Raifu i njegovim prijateljima vraća se iz prošlosti, sa njim i neko sretno vrijeme kad su ih ljudi jedva čekali sresti na ulici vjerujući da to donosi sreću.
E.A.