Šta je grad bez dimnjačara: Mladi Goraždanin Raif Bezdrob oživio zaboravljeni zanat

Učio je za električara, ali se na nagovor prijatelja iz Udruženja "Stari zanati" koji imaju ulogu čuvara dobrih tradicionalnih zanata, odlučio baviti ovim opasnim, ali zanimljivim poslom.

"Govorili su mi nema ni jednog dimnjačara u gradu, što se ne bi bavio time. I ja sam odlučio. Nema puno mladih ljudi koji žele ovo raditi. Nije jednostavno, a i opasno je. Non stop si negdje u vazduhu, ali strpljenja i predanosti, i nema šta da fali. Bit će tu posla, ko hoće da radi jer dobar je ovo zanat. Sanjao sam ja da budem milioner, ali ne ide tako lako, valja raditi", ispričao nam je Raif.

Stotine sati proveo je na obuci u Sarajevu, obezbjedio potrebne certifikate, pokrenuo biznis, dao ime firmi "Rača dimnjačar" obukao prepoznatljivo crno odijelo dimnjačara i krenuo za poslom. Njegova je odlučnost privukla još dvojicu mladića, Neda koji je mlađi godinu dana i godinu starijeg Elmina. Rača dimnjačar tako je dobio prva dva uposlenika, profesionalca koji, sa punom opremom, stižu na svaki poziv.

"Kad nas vide ljudi u odijelima hvataju se za dugmad, to donosi sreću. A i nama treba puno sreće jer smo tek mjesec dana u poslu, a sve želimo stići i da nam mušterije budu zadovoljne. To je najvažnije", priča Raif kroz osmijeh.

Nakon punih mjesec dana rada, kaže da je "trojka" spremna stići do svakog dimnjaka, peći, kotlovnice, šporeta..

"Prvi put kad sam se popeo na krov, hiljadu mi misli u glavi. Sve čudno. Imali smo mi obuku, nije malo 180 sati, ali kad sam se prvi put popeo na dimnjak bez ikog, pa razmišljam hoćel' pući, pa moliš Boga da ne padneš, pa sto puta gore-dolje, nije mi bilo jednostavno. Ali sad, ništa. Sve znam. To je kad se uštelaš. Ja sam ovo počeo raditi još prije dvije godine, al dok škola, dok procedure, potrajalo je ipak. Sve radimo danas. Peći, šporeta, dimnjake, kotlove. Čistimo kamine, roštilje, solunare, radijatore, ventilacione otvore, eko grijanja", nabraja Raif.