Guardian pisao o jugonostalgiji: Država u kojoj su svi voljeli jedni druge

"Majka je Srbijanka, otac je Crnogorac, baka je Hrvatica. Zapravo, cijela porodica dolazi iz svih dijelova Jugoslavije", istakao je Tomčić.

Također je napomenuto da je Tito pod idejom bratstva i jedinstva nastojao ujediniti ljude iz različitih etničkih i vjerskih zajednica te da se Jugoslavija 90-ih raspala u ratovima. Primjećuje se da je narativ nakon rata bio da je Tito skoro pola stoljeća primoravao ljude da protivno svojoj želji zajedno žive.

"Međutim, mnogi 30 godina kasnije su duboko naklonjeni prema državi koja više ne postoji i žale zbog njenog raspada", dodaje se.

Otkud jugonostalgija

Istaknuto je jedno od posljednjih istraživanja kojim se utvrdilo da 81 posto građana Srbije smatra da je raspad Jugoslavije bio loš po njihovu zemlju, a takvog stava je 77 posto građana Bosne i Hercegovine. U Sloveniji, koja je članica Evropske unije, 45 posto stanovništva smatra da je raspad Jugoslavije bio štetan po ovu državu. U Kosovu je 10 posto stanovništva takvog mišljenja.

Politička antropologinja iz Sarajeva Larisa Kurtović, koja je izučavala postjugoslavenski identitet u Bosni i Hercegovini, za Guardian je govorila o jugonostalgiji. Podsjetila je da nostalgija podrazumijeva neku vrstu melanholije ili čežnje te da mlađi ljudi s više kritike posmatraju socijalističku Jugoslaviju, sagledavajući njene pozitivne i negativne strane.

"Postoji veliko poštovanje prema socijalističkom periodu, a to je povezano s ekonomskim rastom i znatnim poboljšanjem životnog standarda. Propala obećanja jugoslavenskog projekta blijedila su s nacionalizmom i nasiljem koji su uslijedili. Većina jugoslavenskih država je poslije rata doživjela veliki ekonomski pad i još uvijek ima veliki odliv mozgova", istakla je Kurtović.

Ukazano je da posebno Bosnu i Hercegovinu i Srbiju pogađaju politički sukobi, dok njihova socijalistička, utopističko-brutalistička infrastruktura, među kojima su velika stambena naselja i željeznica, propada. Ocijenjeno je da su se Hrvatska i Slovenija stabilizirale članstvom u Evropskoj uniji, dok u ostalim republikama bivše Jugoslavije postoji sumnja da će ikada postati članicama Unije.

Neki se pitaju da li se u prošlosti mogu pronaći bilo kakva rješenja za budućnost. Kurtović se pozvala na pokrete za radnička prava, koji su se u Bosni i Hercegovini pojavili u posljednjoj deceniji, a koji su zasnovani na jugoslavenskom radničkom samoupravljanju.

"Riječ je o sistemu specifičnom za Jugoslaviju", ukazala je i dodala da se razlikuje od staljinističkog državnog vlasništva nad industrijom.

Imidž zemlje u svijetu

Guardian je Jugoslaviju izdvojio kao državu koja se dosta razlikovala od zemalja Istočnog bloka te koja je nastojala imati uravnotežen odnos prema Zapadu i Istoku. Mnogi posjetioci Titovog groba spomenuli su snagu jugoslavenskog pasoša te su istakli da su sada potrebne vize za ulazak u većinu zemalja.

George Peraloc je 1989. rođen u Sjevernoj Makedoniji, ali trenutno živi u Bangkoku. Prema njegovim riječima, kada god mu je potrebna neka birokratska usluga, kao što je otvaranje bankovnog računa, u Tajlandu ne mogu da pronađu Sjevernu Makedoniju, ali mogu pronaći Jugoslaviju.

Među onima je koji smatraju da bi i dalje imali koristi od Jugoslavije te je napomenuo da je sva infrastruktura iz socijalizma, a da se sada ona raspada.

Navedeno je i to da postoje oni koji nastoje održati antifašističko, antinacionalističko nasljeđe ovog dijela svijeta, koje se pokušalo revidirati ili izbrisati ratovima. Između ostalog, na Balkanu i šire, postoji horovi koji pjevaju partizanske pjesme. Jedan takav hor postoji u Beču, a nazvan je 29. novembar, po datumu proglašenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije 1945. Njime se nastoji prevazići nacionalizam koji je nastao u dijaspori nakon rata na području bivše Jugoslavije.

Petar Korčnak je obrazložio zašto je 2020. pokrenuo podcast "Sjećanje na Jugoslaviju".

"Dok sam odrastao činilo mi se da je Jugoslavija raj", rekao je i dodao da su mnogi čehoslovački disidenti pobjegli u Jugoslaviju.

Istakao je da su mnogi disidenti iz ostalih država Istočnog bloka, kao što je Rumunija, utočište pronašli u Jugoslaviji.

Amela Išerić je s porodicom tokom rata izbjegla iz Bosne i Hercegovine u Sjedinjene Američke Države. Kako je kazala, kao dijete je imala utisak da je Jugoslavija bila najljepše vrijeme i da je sve bilo harmonično. Kasnije je promijenila mišljenje.

"Kada sam odrasla, shvatila sam da postoje stvari koje mi se ne sviđaju", izjavila je, a kao razlog za to je navela nedostatak prava za LGBT osobe i suprotstavljanje političkim neistomišljenicima.

Međutim, kako je naglasila, i dalje se može poistovjetiti s duhom Jugoslavije.