Sanja Lopar, prva žena u Evropi koja proizvodi cigare: Muškarci se često gube pred ženama
Porijeklom je iz Sarajeva. Živi na relaciji Ženeva - Pula - Monako - Sarajevo... Burdžović ju je, između ostalog, pitala o značaju koji za nju ima njen rodni grad.
"To je postala floskula kod ljudi: 'Sarajevo mi je u krvotoku. Ne može izaći, bla, bla', ali činjenica je da ko voli Sarajevo, gdjegod da ode, on na neki način predstavlja Sarajevo. U mojoj priči je to vrlo interesantno jer su mnogi ljudi čuli za Sarajevo kroz rat, ali kad mene vide i kad nastupam, pitaju: 'Otkud sad to - cigara? Nemaš nikakvih dodirnih tačaka ni s Kubom ni s Nikaragvom'", navela je.
Svojoj prvoj cigari je dala ime Sarajevo kako bi svima dala do znanja da i mi vrijedimo.
"Prvu promociju cigare koja uopće nije bila pod ringom, dakle, još nije bila brendirana, napravim u Sarajevu. Došla mi je kompletna diplomacija, svi mogući ambasadori", kazala je.
Također je govorila o predrasudama koje je društvo imalo prema ženama koje konzumiraju cigare, s obzirom na to da ih mnogi vežu za moćne muškarce.
"Tu sam priču okrenula u elegantnom tonu i primaknula je i ženama. Kad su mene vidjele, onda su se oslobodile. Jedna drugu smo podržavale na neki način", ispričala je.
U intervjuu je navela i kako joj nije bilo cilj napraviti cigaru koja će se svidjeti drugim ljudima, već isključivo njoj i njenom suprugu. Bila je zanimljiva medijima kao žena koja konzumira cigaru te je navela da je tu gdje sada jeste i zahvaljujući novinarima koji su je primijetili.
Zanimljivo je to da se Lopar najprije bavila novinarstvom. Burdžović ju je pitala kako je od novinarke postala poduzetnica.
"To je počelo ovdje '89. godine, pred rat. Pokrenuli smo prvu privatnu televiziju 'Dobre vibracije' sa Slobodanom Svrzom. Tu sam osjetila čar privatnog biznisa - kako je raditi privatno, a ne da budeš na platnoj listi. Srela sam četiri mlade žene, sve s Radio-televizije, osim Suzane, koja je bila pravnica", između ostalog je kazala.
Krenule su u biznis s naftnim derivatima, u periodu kada se privatizacija počela dešavati. U dvije godine su osvojile tržište.
"Antu Markovića sam poznavala kroz novinarstvo. Slagala sam. Nazvala sam kabinet i rekla sam da dolazim za Beograd poslovno i da bih trebala snimiti nekoliko rečenica", kazala je uz osmijeh.
Kada je stigla u kabinet, zamolila ga je za potpis. Iako je isprva negodovao, na kraju je to uradio. Odlično su poslovale sve do početka rata, kada su zapaljeni neboderi koje su građani Sarajeva zvali Momo i Uzeir.
Sanjin sin je ranjen tokom opsade. Tada je imao osam godina. Uspjela ga je evakuisati. Uskoro počinje njihov novi život u Ženevi. Radila je na mnogim projektima.
U korporaciji Key Fund Investments su je imenovali direktoricom fonda Ethics and Infrastructure. Njegova vrijednost je bila pet milijardi dolara. Iako je novac željela uložiti u BiH, nadležni to nisu dozvolili pa je on uložen u Afriku.
U nastavku intervjua je spomenula da je ona drčna žena i da vrlo dobro zna šta hoće. Nikada nije dozvoljavala da je neko nipodaštava zato što je žena. Njen jedini problem je bio finalizirati ugovor.
"Sjedi tu muškarčina, a ispred sjedi plavuša. Sada trebamo dogovoriti provizije, šta ćemo, kako ćemo, koliko ćemo ispod stola... Čekam šta će se gospodin izjasniti. Oni se tu gube pred ženama. Godine su prošle od onih godina kada su samo muškarci potpisivali ugovore. Oni ne znaju sa ženom finalizirati priču jer im je neugodno. Vrlo im je neugodno jednoj ženi reći: 'Gdje sam tu ja? Koliko je moje? Možemo li ovako da se vidimo?'", ispričala je.
Kazala je i kako ima muža koji je prati u svakoj njenoj ludosti.
"Da nemam muža kao što ga imam, ništa od ovoga ne bi moglo biti izvodivo, kada pričamo o cigarama", između ostalog je navela.
Sanjino gostovanje u Klix Studiju možete pogledati i direktno na našem YouTube kanalu. Također nas možete slušati i na Spotifyju, Apple Podcastu, Amazon Musicu i drugim platformama.