Ovo su neke od najbrutalnijih:
Gorjeti do smrti
Još su stari Grci vjerovali da toplina donosi pročišćenje svijeta od grijeha i zločina. Oni su svoje osuđenike kuhali u "utrobi" bronzanih bikova. Smrt je dolazila sporo i mučno, a zatočenik nije imao šanse izvući se. Vatra se palila ispod statue. Jezivi zvukovi umiranja stizali su do znatiželjnih promatrača kroz tanki otvor koji se nalazio na bikovoj njušci.
Skrnavljenje genitalija
Ovaj vid pogubljenja rado je koristio Vlad Tepeš, gospodar Transilvanije, koji je kasnije postao inspiracija za stvaranje lika grofa Drakule. Proces pogubljenja podrazumijevao je nabijanje oštrih predmeta kroz analni otvor ili vaginu osuđene osobe.
Kada bi oštrica dospjela na svoje odredište, sila gravitacije pribijala bi tijelo prema bodežu. Bol je bila nepodnošljiva, a osuđenik bi umirao u najtežim mukama.Slonovi kao krvnici
Poznato je da su narodi južne i jugoistočne Azije koristili slonove kao krvnike. U Indiji je ova metoda bila zastupljena sve do sredine 19. stoljeća. Slon bi najčešće gazio po torzu ili glavi osuđenika. Prethodno su životinje dresirane kako bi sudjelovale u pogubljenju. Na kljove slonova stavljane su oštrice, a one su osuđenicima zadavale smrtonosne ozljede.
Vješanje i komadanje tijela Prema engleskom zakonu u srednjem vijeku, ovo je bila najteža kazna osuđenih za izdaju. Žene su za isto djelo spaljivane na lomači, što se smatralo humanijom egzekucijom.
Do 1870. godine osuđeni su vezivani za platformu ili tračnicu, a do gubilišta bi ih vukli konji. Zločinac je vješan, a pri tom se vodilo računa da mu se vrat ne polomi. Smrt je dolazila rezanjem želuca i genitalija. Unutarnji organi bili bi prosuti na tlo, a glava polegnuta na zemlji. Egzekucija je završavana komadanjem tijela na četiri dijela, piše "Sputnik".
Izgladnjivanje
Kazna je podrazumijevala ostavljanje osuđenog na mjesto bez hrane i vode. Tu bi okovan čekao smrt. Smatra se da je ova metoda preteča smrtnoj kazni.
SkafizamOvu tehniku pogubljenja prakticirali su Perzijanci. Namijenjena je osuđenim ubojicama i izdajnicima. Žrtve su ubacivane u čamac, a potom hranjene mlijekom i medom. Zatim se preko njih postavljao drugi čamac, tako da bi ostali zaglavljeni u drvenom oklopu. Kazna je izvršavana u močvarnim područjima. Med i mlijeko stvarali su užasni dijareju, što je predstavljalo mamac krvožednim kukcima.
