Ugljikohidrati, proteini i masti razgrađuju se u jednostavne šećere, aminokiseline i slobodne masne kiseline. Kako vrijeme od posljednjeg obroka prolazi, količina ovih hranjivih tvari počne opadati. Kada nivo glukoze u krvi padne na kritičan nivo, mozak to percipira kao po život opasnu situaciju, piše Bright Side.
Mozak je ovisan o glukozi, a kada ona opadne u krvi jednostavne stvari postat će vam teške. Nećete se moći koncentrirati, griješit ćete u banalnim situacijama ili ćete početi pričati nepovezano.
A osim toga, postat ćete mrzovoljni i razdražljivi i sve će vam smetati.
Kada nivo glukoze u krvi padne na donju granicu, mozak određenim organima naređuje da sintetiziraju hormone koji je povećavaju. Jedan od tih hormona je i adrenalin, hormon stresa, koji se otpušta u krvotok u svim stresnim situacijama.
Drugi razlog zašto je glad povezana s ljutnjom je to što su oboje kontrolirani istim genima. Jedan takav gen je neuropeptid Y koji se oslobađa kad smo gladni. Taj neuropeptid djeluje na različite receptore u mozgu, uključujući i onaj zvan Y1 receptor.
Osim što kontroliraju glad, oni reguliraju i ljutnju i agresiju.