Moj babo je bio pripadnik Armije BIH, diverzantska četa 1. slavne brigade . Ćuti savijen u svoj svijet već 12 godina. Niti jedne riječi. Ponižavali su ga, govorili mu svašta dok sam ja bio dijete a on je svjedno ćutio i zanijemio pred svijetom koji ga je odbacio. Nema penzije, ni priznanja a doktori kažu ćutanje nije bolest. Bojim se onoliko koliko i želim, šta će biti kad progovori ? Bojim se da će nas njegova riječ sve pokositi.
Ako mladost ovako "rado" ide grobove, od Ukrajine do Palestine i Izraela - zašto zaboga mislite da ćete vi biti pošteđeni. Pa nas od rata dijeli samo oružje a namjera je tu , nama pred očima. Gledajući propadanje moga babe, nakon rata i njegove slave u ratu ne znam šta bih prije izabrao: poniženje u miru ili smrt u ratu. Nadam se da nećemo morati birati jer odluke donose nas a ne mi njih.
Ko je pažljivo promatrao stanje pandemije veoma lako je mogao uočiti totalitarni poredak prikriven birokratskim a ne ljudskim vezama od izuma socijalne distanca do dobrovoljno nedobrovoljne vakcinacije. Stanje pristanka u totalitarnim društvima je cilj svih ciljeva.
Ništa totalitarni um ne mrzi više od okupljanja stotina hiljada ljudi s nekom idejom suprotnom od medijski posredovanje. Ne mrze u EU Palestince već mogućnost da se oko ideje pravde okupu miliona ljudi a totalitarni um elita polazi od toga da ima totalno kontrolu nad ljudima proizvodnjom uzajamne biološke ovisnosti.
Ljubav i dobrota su incidenti u svijetu pomračenog uma . Niko još nikad nije najavio eskalaciju duše jer ta brojna tijela koja se setaju okolo nikad nisu ni pomislila da su eskalacija duše a ne mehanički stroj . Stoljeća će proći a neće se sjetiti ni ko su ni šta su u vječnoj eskalaciji moci jednih da oduzmu život drugima.
Čuo sam za Palestinu i Gazu ,čuo sam da je tamo patnja stanje duha ali pogledajte kako djevojčica skuplja lišće za herbarija. Ima nade samo se treba prisjetiti.
Moj je svijet od 4 čovjeka nije me briga za čovječanstvo niti za bilo koje Mi. Nije me briga za ratove niti pomirenja to nije dio mog svijeta i moje 4 ljudi uglavnom su oslobođeni zamjenice Mi . Jedem kad sam gladan, pijem kad sam zedan i mislim kad je to potrebno. Savršeno me nije briga za vas jer niste mi ništa kao ni ja vama.