Kao prvo zastava je bila na drvenom jarbolu, dakle predmet, koji može da se koristi u nasilničke svrhe.
Kao drugo šta je bila svrha huligana? Zasuti kamenice po policiji?
Obračun je u toku, dakle Slaven je na putu službenog lica!
Da li ga je ovaj premlatio? Ne Nema prekomjerne sile.
Uzeo zastavu? Da Da slučajno nebi upotrebio jarbol u druge svrhe.
Bacio zastavu? Da Šta je trebao raditi? Da je drži u ruci i da ide naprijed na posao?
Mislim da je ovo preuveličano.
Kada policija dolazi, ima da se obrati pažnja i da se naređenja slušaju.
Svako ko se sprotivi policiji, tu nema pregovora.
A što se tiče policajskih službenika u Americi, po ovom scenariju, Slaven nebi bio upucan, i to mogu reći iz lične profesije!
A što se tiče zasipanje policije kamenjem!
Bili bi suzavci i bila bi masovna hapšenja, i žestoke krivične optužnice i shodno time kazne!
snažnih emocija , ljubavne tuge a i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda.
Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta ("Moja otadžbina"). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ( "Ostajte ovdje" , "Hljeb" ). Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda ("Mi znamo sudbu" ).
Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana,... Djevojke koje su u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne ali ipak skrivene ljepote. Takva je pjesma "Emina", a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka a samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života.
Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog Pjevačkog Društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem,...
Poznati pjesnik je umro 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od, tada neizlječive bolesti, tuberkuloze. Ovu biografiju završavam stihovima nepoznatog pjesnika koji se nadovezuju na Šantićevu pjesmu "Emina" :
Umro stari pjesnik,
Umrla Emina
Ostala je tužna
Bašta od jasmina
Razbio se ibrik
Uvenulo cvijeće
Pjesma o Emini
NIKAD umrijet' neće
ALEKSA ŠANTIĆ
Aleksa Šantić je jedan od najpoznatijih pjesnika novije srpske lirike. Rođen je 1868. godine u Mostaru, gradu u srcu Hercegovine, gdje je proveo veći dio svog života. Otac Risto mu je rano umro pa je staranje nad njim preuzeo stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, i sestru Radojku koja se udala za pjesnika i Aleksinog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov talenat, pa se, poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vraća se u rodni Mostar.
Stvarao je na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali srpski pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i prevodio. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna s
Alija Izetbegović je autor Islamske Deklaracije Bosne i Hercegovine i više nego jedanput je izgovorio, tada i u poslaničkom parlamentu SRBiH da će rizikovati i MIR za Bosnu i Hercegovinu.
Dame i gospodo, ovaj čovjek nije za odlikovanja; ovaj čovjek je propali političar, koji je bio u sastavu SS Handžar Divizije u 2. svjetskom ratu, dakle bio je kolaborista sa nacistima i Pavelićevom NDH!
Stepinac je prekrštavao sve one koji nisu htjeli pod nož da idu.
Jel sad jasno?
Stepinac je bio element ustaškog režima i moralna potpora svoj toj bolesnoj ideologiji.
Ma ustaška posla!
Sve navedene ulice prestavljaju ustaštvo, genocid, i svirepo ubijenje po rasnim zakonima iz 2. svjetskog rata.
Hrvatsko razmišljanje danas i ono iz 2. svjetskog rata je malo promjenjeno.
Dakle način na koji se ovaj bolesni ponos manifestira dokazuje da čak i vlast u Mostaru - jugozapad, doživljava NDH kao prirodnu tvorevinu i doživljavaju ustaše kao ponos, a njihova zlodjela kao remek djela!
Ovo me ne iznenađuje povodom hrvata, dakle mogu shodno da kažem da nije ni čudo što su srbi htjeli da žive odvojeno od svih, jer hrvatskoj svireposti i mržnji nema kraja i treba se distancirati maksimalno!
Sad ću nešto reći:
nisam nacionalno preopterećen, niti patim od kompleksa da bi uveličavao nekoga od koga potičem, jer sam dovoljno sposoban da imam svoj individuitet i da sam ponosan svojim imenom i prezimenom koje nije okaljano niti u ijednom ratu!
Reći ću sljedeće:
Postoje nesumljivi podaci, koji su zabilježeni u arhivama istorije da su sva navedena lica, pa i Stepinac, bili ključni djelatnici ustaškog režima koji se zasnivao nad rasnim zakonima.
Sve pomenute ulice su jednake ustaštvu i ustaškim zločinima, što očigledno čini one koji su izglasali iste ulicama po Mostaru i šire ponosnim!
Srbi jesu počinili zločine, i svaki zločin je zločin, te se ne upoređuje brojkama!
Hrvati i Bošnjaci su imali svoj podebeo udio zločina u ovom ratu, a hrvati i muslimani u 2. svijetskom ratu i te kako podebeo dosije zločina o kojima se nije smijelo govoriti zarad bratstva i jedinstva!
Zbog toga što se ti zločini nisu ni istražili, a kamoli procesuirali, dalo je potporu bolesnicima, da ubijaju
Da, hriščani ne slave bajram, niti se traži od ljudi muslimanske vijeroispovijesti da slave božić, bilo katolički ili pravoslavni, ali mora se istači da građani koji su ni katoličke niti pravoslavne vijere, odnosno ni hrvati niti srbi nisu pisali plakate bajram, je muslimanski praznik i prosvjedovali što su natpisi širom Bosne i Hercegovine tokom ramazanskih i bajramskih praznika!
Djed mraz je nešto sasvim nevino, koje nema bilo kakve vijerske konotacije.
Za večinu građana Bosne i Hercegovine to je fiktivna ličnost koja uljepšava novogodišnje praznike namlađim članovima bilo čijeg društva.
Kako i na samom ovom portalu koristi se datum koji je danas 26. novembar (gregorijanski kalendar), niti srbi, odnosno pravoslavni vijernici ne ignorišu taj datum i slave naravno međunarodnu novu godinu, ali isto tako obilježavaju pravoslavne praznike po julijanskom kalendaru u krugu najbliže porodice i prijatelja.
Mislim da ovakve parole su uzrokovane od fundamentalista koji nemaju dobre namjere