Turci se rukuju (pružaju ruke ženama) Bosanci se rukuju, ruski muslimani se rukuju, Azerbejdžanci, Kurdi, Kazahstanci, Uzbekistanci, Libijci se rukuju, Sirijci su se do jučer rukovali sa ženama. Dakle, nema ovo veze sa običajima naroda, naprotiv.
Meni je ova žena i ono što ona radi pojam za kič i šund. Evo pokušavam da se sjetim njenog umjetničkog maksimuma, možda Hiljadarka, daleko najbezvezniji film na našim prostorima.
Za ove koji stalno nešto morališu Braci: Čovjek je odrastao u Jugoslaviji. Nakon raspada zemlje i poslije agresije na BiH igrao je za našu zemlju. Ali nikada nije živio u njoj. Ljudi iz BIH koji su iz nje otišli početkom 90ih su nastavili živjeti onako kako su i živjeli. Njihov životni stil, tradicijske i kulturološke običaje, vrijednosti, prioritete i (svjeto)nazor je ostao isti i nema puno dodirnih tačaka sa onima koji su rodjeni i žive u poslijeratnoj BiH.
Ali saopštenje: "mogu to učiniti bez naknade". Nigdje u svijetu se zamjena novčanica, čak i kad se radi o prelazu na novu valutu, ne radi uz naknadu. Ali evo, kod nas je to kao da ti čine neku uslugu.
Odlična je Kekin. Da barem mi imamo jednu/jednog približnu/og kao Ivana. Nažalost, mi ovako kulturnu, urbanu, dostojanstvenu, nepotkupljivu, nekompromitovanu, elokventnu ličnost u javnom i političkom prostoru nemamo. Kod nas samo jadikuju, kmeče, prijete, reže, mumlaju, moljakaju, tužakaju, mrškaju se i ponekad kukuriču. I pišu protesna pisma.