Christopher Hitchens described Mother Teresa's organization as a cult which promoted suffering and did not help those in need. He said that Mother Teresa's own words on poverty proved that her intention was not to help people, quoting her words at a 1981 press conference in which she was asked: "Do you teach the poor to endure their lot?" She replied: "I think it is very beautiful for the poor to accept their lot, to share it with the passion of Christ. I think the world is being much helped by the suffering of the poor people."
In 1981, Teresa flew to Haiti to accept the Legion d'Honneur from the right-wing dictator Jean-Claude Duvalier, who, after his ouster, was found to have stolen millions of dollars from the impoverished country. There she said that the Duvaliers "loved their poor", and that "their love was reciprocated".
Criticism was leveled at what some perceived to be Mother Teresa's endorsement of the aggressively atheist regime of Enver Hoxha in communist Albania. She had visited Albania in August 1989, where she was received by Hoxha's widow, Nexhmije, Foreign Minister Reis Malile, Minister of Health, Ahmet Kamberi, the Chairman of the People's Assembly Petro Dode, and other state and party officials. She subsequently laid a bouquet on Hoxha's grave, and placed a wreath on the statue of Mother Albania, without commenting on the Albanian Communist party's human rights violations and suppression of religion
"Mother Teresa encouraged members of her order to baptize dying patients, without regard to the individual's religion. In a speech at the Scripps Clinic in California in January 1992, she said: "Something very beautiful... not one has died without receiving the special ticket for St. Peter, as we call it. We call baptism ticket for St. Peter. We ask the person, do you want a blessing by which your sins will be forgiven and you receive God? They have never refused. So 29,000 have died in that one house [in Kalighat] from the time we began in 1952."
Critics have argued that patients were not provided sufficient information to make an informed decision about whether they wanted to be baptized and the theological significance of a Christian baptism"
http://en.wikipedia.org/wiki/Criticism_of_Mother_Teresa
vlada nebih trebala bacat petarde ako zna (i zna) da je cjena za petardu koja nista nece ucinit, smrt svojih ljudi. pitanje je ovo: ako si spreman dat zivot za palestinu (kao dijo neke militante grupe), zasto nisi spreman ga dati za prasnih ruku. ghandi/mandela/king su dokazali da je jedini nacin opstanka u ovakoj situaciji je 'miran'.
kako ono, 'narod mora sebe mjenjati, prije nego sto 'znamo-ko' pomaze'? u tom smislu: rat je gotov, izrael pobjedijo, zemlja za palestince fikcija.
to su cinjenice. pitanje je kako nesta pozitivno uspostaviti. borba ( u smislu bacanje petardi) nije opcija.
da idf zeli genocid sutra nebi zive duse ostalo u gazi. da istovremenu fakticka teritorija izraela (u westbank-u) raste, dok palestinici dokazuju nemoc, je druga prica. ali genocid ili iskorjenjivanje naroda se ne desava.
sta se tice emocije prema zrtava, je jasno da je empatija lazna. da nije,
culi bi za proteste protiv nasilja u libiji,iraku,kongu,juznom sudanu, istocnom timoru,siriji,ukraini,afganistanu,mali-u, itd. ali izgleda da je zlocin samo zlocin ako je grupa sa kojom se identifikujemo afektirana.
ako je iko kriv za patnju palestinaca onda je to njihovo rukovodstvo, hamas, fatah i svaka militantna grupa. nema popjede, to svako zna. 'vojne operacije' palestinaca su agresije nad vlastitom narodu.
izrael nema odgovornost prema ljudima koje otvoreno zele njegov nestanak, dok zrtve nece ili nemogu da razumju da su izgubili. da nije za ogromnu ljudsku patnju i nevine zrtve, bilo bi smjesno.
istina je da je arapski dijo populacije relevantne teritorije izgubijo: ne jedanput, ne dvaput, nego svaki rat, svaku konfrontaciju, sve. takozvana solidarnost svijeta, ili ostalih arapskih zemalja je bila farsa (gledajuci zadnjih 50 godina), ljudi u regiijonu netrebajunista ocekivati sa strane. Zivot ce objektivno ostat pakao. Pitanje sad ostaje: ko je kriv? militantni palestinci, da su iskreni, bi trebali, jednostavno, sami ubit svoju djecu. sami uzet pusku i ucinit gadno djelo. jer nista drugo se trenutno ne desava. znaju da nema nikakve sanse uspostavit tu zemlju koju hoce, i svako agresivno djelo prema neprijatelju ce kostat samo lokalnog naroda zivot.
sta to znaci? kapitulacija je jedini, jedini nacin opstanka.
danas zive 20% arapa u ozraelu kao skoro ravnopravni drzavljani (osim u vojsci). znaci, ghandi, ustvari juzna afrika je jedini model kako taj narod moze postic mali uspjeh. to jeste jedini uspjeh koji mogu dostic.
p.s. znam... trazim kurs, naucicu pravopis kad-tad.
prije posting-a hocu da kazem da sam nepismen sta se tice bosanskog jezika... dijaspora itd.
smjesno je kako ljudi koje misle da su dijo jedne, aspsolutne istine, kad ih konfrontiras sa realno-mogucim konzekvencijama te ideologija (masovno ubistvo u imenu neke pravde) mogu biti sposobni naci naj absurdnija izvinjenja, zasto je svako kriv, samo 'njihovo' nije.
u istom vremenu u gazi relativno mali broj ljudi mora stradi, ali neprijatelj u tom scenariju je jasan. ne samo jasan, nego objekt gadne mrznje, i vruce emocije.
jasno je ovo: u koliko je nemoguce uspaostavit objektivnu istinu u ovom forumu, jasno je da postoje skoro patoloske mentalne barijere sta se tice ocjeni ljudske patnje.
Esencija svega ostaje: mi smo zrtve, oni zlocinci. ovo je stara prica, i nemoze imat veze sa realitetom.
gadan je nacin odbacivanje odgovornosti prema svojoj 'braci' (i ako samo po nazivu/imenu) a istovremenu, demonizacije tudzeg.