Sramota. Podržavanje kriminala od strane naroda, a i njegovih predstavnika. S razlogom smo mi tu gdje jesmo. Opravdamo i podržavamo, a na kraju evo i nagrađujemo kriminal. Da su moralni, kao što nisu, ogradili bi se od direktora koji ih predstavlja i koji im je nanio štetu svojim lopovlukom. A sad udrite s minusima, potvrdit ćete ovo gore napisano.
Meni nije jasno kako u ovoj državi ne postoji nikakav mehanizam primoravanja na ispunjenje obaveza, čije god one bile. Utvrdi se obaveza, ljudi odbiju, napiše se izjava i gotova priča. Mi praktično podržavamo anarhiju. Niko ništa ne mora, sankcije nema.
Pa i jeste izgubila smisao upravo zbog ovakvih situacija. Nominuju se ljudi i organizacije bez ikakve provjere, uglavnom prema drugarskim afinitetima. Evo, pokušava gradonačelnik da joj vrati smisao i vrijednost.
Malo ulizivanja akademskoj zajednici, obzirom na nedostatak adekvatnog visokog obrazovanja. A taj nedostatak je vidljiv i kroz ovaj postupak, naučnicima se ne dodjeljuju diplomatski pasoši. Zna se čemu služi diplomatski pasoš i kome se dodjeljuje. Naučna zajednica i pojedinci se njeguju i nagrađuju na druge načine.
Mladima se pomaže dostupnim školovanjem i zaposlenjem. A generalno nam se svima pomaže kontrolisanom cijenom kvadrata stana. Sve čisti populizam, ali sirotinja i dalje ostaje kratkih rukava. Onaj ko ima 300.000 maraka za kupovinu stana, ovu pomoć neće ni osjetiti.
Studenti nam opet pokazuju da je borba protiv opresije, mraka, diktature, uz volju, slogu i smirenost moguća. Hapsili su ih, gazili su ih, a oni su ostali ustrajni i dosljedni. Nisu napravili nijedan incident. Mirno i dostojanstveno se bune. Sad zamislimo koja smo sila sa radnicima i penzionerima, generalno kao građani. Mi možemo i zaslužujemo živjeti bolje.
A da razmislite o pregovorima? Ovaj rat, kao što vidimo, je povuci-potegni. Prolijeva se krv na sve strane, ljudi su raseljeni, siromašni, bacaju se pare, a ništa se značajno promijeniti neće. Bolje 20 godina pregovora, nego dan rata.