Retorika ili projekcija? Ustvari nastavak iste politike koja ne donosi promjene što je svrsishodno svim političkim akterima uključenim u to. U vrijeme kada medijska transparentnost nikad nije bila važnija, licemjerje mainstream medija podsjeća nas da pravi manipulatori često nose odijela "pravde", a ne secesionističke uniforme.
Da, kada "analiza" neosporno služi interesima određenih političkih krugova (djeleći ljude radi interesa), koristeći se svojim statusom nezavisnosti kao štitom, ali zanemarujući da je sama dio medijskog establišmenta koji godinama gradi homogeni secesionistički narativ (potencira razlike među ljudma), marginalizirajući sve glasove koji pozivaju na dijalog i suživot.
Dolazim i ja do zaključka da Dodik nije jedini u ovoj državi koji želi secesiju. Mediji će još malo preuzeti ingerencije pravosuđa i huškati ljude na rat. Klasični primjer kako se establišmentski akteri koriste situacijom kako bi svoje političke agende prikazali kao neosporne istine. Kritika pravoduđa nije poziv na kritičko promišljanje, već na poslušno prihvaćanje narativa koji odgovara njihovim političkim vezama.
Mislite da je jedan čovjek jači od države? Moguće je, ali onda to priznajte jer je očito da bilo njega ili ne ništa se neće promjeniti. Sama presuda za političku odgovornost, umjesto kriminalne (krađe) govori o manipulaciji politike sa ljudima.
Zašto smatrate da sve ovo neide Dodiku u prilog? Pa upravo je njegov današnji domaćin Netanyahu na ovaj način izbjegao pravdu. Ne dao Bog drugih konotacija s istim.
U BiH politika je dogma. Stoga postoji i (opravdani?) strah njenih čelnika od potaknutih promjena u tom domenu, uključujući u to i pravosudne probleme. Na njihovu sreću, građani koji su donosioci tih promjena i dalje smatraju te strahove neopravdanim.
Jednostavno je, lideri BiH našli su zlatnu formulu da konfrontacijom svojih birača ostvaruju svoj boljitak. Ustvari oni svojim primjerom zajedničkog rada (među njima postoji suglasnost, a ne konfrontacija) na tom narativu pokazuju uspješnost suradnje, pri tome brišući i povijesne barijere, no građani još uvijek od drveta nevide šumu.
Nije Dodik isključivi krivac za sve. Poput sadašnjih (Bidenovih) čelnika Europe koji žele ratom da sakriju svoju odgovornost za pljačku svojih građana i donošenja krivih odluka, na isti način ponašaju se lideri BiH proizvodeći (valjda je to moderno) krizu za krizom (dogovorno ili ne). "Interesantno" je da u tome imaju tridesetogodišnju potporu svojih građana.
Iako se ratovi čine kao put do herojstva, realnost je uglavnom surova i devastirajuća. Tisuće ljudi pogiba, brojne izbjeglice se raseljavaju, a psihičke posljedice traju generacijama. Gospodarstvo se baca na koljena, s obzirom da rat uništava infrastrukturu, preusmjerava resurse iz zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi na vojne potrebe, a dugovi akumulirani tijekom rata otplaćuju se generacijama.
Europa je definitivno nakon kraha inicijative Kaje Kallas postala "bastion otpora" prema daljnjem naoružavanju Ukrajine, ali ima i drugih koji možda nisu spremni to deklarirati tako javno. Licemjerno, kao i do sada. Nedavno, niti Joe Biden nije želio dati Ukrajini nuklearno oružje dovodeći je na taj način do potpunog poraza u ovom ratu. A mogao je, nema "crvenih linija" kažu. Ipak, obje strane iznose oprečne tvrdnje, a neovisne provjere prilično su otežane.