KozaNostra
Spol
Ženski
Boja avatara
9A9A9A
Banovan
Ne
Registrovan
03.12.2015.
Komentari
11
User Data
ID: 74494
Komentari korisnika
KozaNostra
prije 9 godina
Bake ceka babine sinove da postanu punoljetni da ih zaposli. Ja radim kod privatnika, niti sam prijavljen niti mi ide radni staz a godine lete...
KozaNostra
prije 9 godina
Sta bolan? To trebamo cekati poplave da bi nesto oni radili.Poplave bile ljetos prosle godine .
KozaNostra
prije 9 godina
Eto ja na gradjevini se suncam. Kako vas nije stid sjedite nista ne radite jos bi grijanje
KozaNostra
prije 9 godina
Jutros u košari, gdje sja, šuška niz rogoza žućkastih i krutih, sedmoro je oštenila kučka, oštenila sedmoro je žutih. Do u sumrak grlila ih nježno, i lizala niz dlaku što rudi, i slico se mlak sok neizbježno it tih toplih materinskih grudi A uveče kad živina juri, da zauzme motke, il prut jak izašao je tad domaćin tmuri i svu štenad potrpo u džak A ona je za tragom trčala, stizala ga, kao kad uhode... I dugo, je dugo drhtala ne zamrzla površina vode Pri povratku vukuć se po tmini, i ližući znoj s bedara lenih, mesec joj se nad izbom, učini kao jedno od kučića njenih. Zurila je u svod plavi, glatki, zavijala bolno za svojima, a mjesec se kotrljo tanki i skrio se za hum u poljima. Nemo, ko od milosti il sreće kad joj bace kamičak niz breg, pale su i njene oči pseće kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
KozaNostra
prije 9 godina
Jutros u košari, gdje sja, šuška niz rogoza žućkastih i krutih, sedmoro je oštenila kučka, oštenila sedmoro je žutih. Do u sumrak grlila ih nježno, i lizala niz dlaku što rudi, i slico se mlak sok neizbježno it tih toplih materinskih grudi A uveče kad živina juri, da zauzme motke, il prut jak izašao je tad domaćin tmuri i svu štenad potrpo u džak A ona je za tragom trčala, stizala ga, kao kad uhode... I dugo, je dugo drhtala ne zamrzla površina vode Pri povratku vukuć se po tmini, i ližući znoj s bedara lenih, mesec joj se nad izbom, učini kao jedno od kučića njenih. Zurila je u svod plavi, glatki, zavijala bolno za svojima, a mjesec se kotrljo tanki i skrio se za hum u poljima. Nemo, ko od milosti il sreće kad joj bace kamičak niz breg, pale su i njene oči pseće kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
KozaNostra
prije 9 godina
Jutros u košari, gdje sja, šuška niz rogoza žućkastih i krutih, sedmoro je oštenila kučka, oštenila sedmoro je žutih. Do u sumrak grlila ih nježno, i lizala niz dlaku što rudi, i slico se mlak sok neizbježno it tih toplih materinskih grudi A uveče kad živina juri, da zauzme motke, il prut jak izašao je tad domaćin tmuri i svu štenad potrpo u džak A ona je za tragom trčala, stizala ga, kao kad uhode... I dugo, je dugo drhtala ne zamrzla površina vode Pri povratku vukuć se po tmini, i ližući znoj s bedara lenih, mesec joj se nad izbom, učini kao jedno od kučića njenih. Zurila je u svod plavi, glatki, zavijala bolno za svojima, a mjesec se kotrljo tanki i skrio se za hum u poljima. Nemo, ko od milosti il sreće kad joj bace kamičak niz breg, pale su i njene oči pseće kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
KozaNostra
prije 9 godina
Jutros u košari, gdje sja, šuška niz rogoza žućkastih i krutih, sedmoro je oštenila kučka, oštenila sedmoro je žutih. Do u sumrak grlila ih nježno, i lizala niz dlaku što rudi, i slico se mlak sok neizbježno it tih toplih materinskih grudi A uveče kad živina juri, da zauzme motke, il prut jak izašao je tad domaćin tmuri i svu štenad potrpo u džak A ona je za tragom trčala, stizala ga, kao kad uhode... I dugo, je dugo drhtala ne zamrzla površina vode Pri povratku vukuć se po tmini, i ližući znoj s bedara lenih, mesec joj se nad izbom, učini kao jedno od kučića njenih. Zurila je u svod plavi, glatki, zavijala bolno za svojima, a mjesec se kotrljo tanki i skrio se za hum u poljima. Nemo, ko od milosti il sreće kad joj bace kamičak niz breg, pale su i njene oči pseće kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
KozaNostra
prije 9 godina
Jutros u košari, gdje sja, šuška niz rogoza žućkastih i krutih, sedmoro je oštenila kučka, oštenila sedmoro je žutih. Do u sumrak grlila ih nježno, i lizala niz dlaku što rudi, i slico se mlak sok neizbježno it tih toplih materinskih grudi A uveče kad živina juri, da zauzme motke, il prut jak izašao je tad domaćin tmuri i svu štenad potrpo u džak A ona je za tragom trčala, stizala ga, kao kad uhode... I dugo, je dugo drhtala ne zamrzla površina vode Pri povratku vukuć se po tmini, i ližući znoj s bedara lenih, mesec joj se nad izbom, učini kao jedno od kučića njenih. Zurila je u svod plavi, glatki, zavijala bolno za svojima, a mjesec se kotrljo tanki i skrio se za hum u poljima. Nemo, ko od milosti il sreće kad joj bace kamičak niz breg, pale su i njene oči pseće kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
KozaNostra
prije 9 godina
Jutros u košari, gdje sja, šuška niz rogoza žućkastih i krutih, sedmoro je oštenila kučka, oštenila sedmoro je žutih. Do u sumrak grlila ih nježno, i lizala niz dlaku što rudi, i slico se mlak sok neizbježno it tih toplih materinskih grudi A uveče kad živina juri, da zauzme motke, il prut jak izašao je tad domaćin tmuri i svu štenad potrpo u džak A ona je za tragom trčala, stizala ga, kao kad uhode... I dugo, je dugo drhtala ne zamrzla površina vode Pri povratku vukuć se po tmini, i ližući znoj s bedara lenih, mesec joj se nad izbom, učini kao jedno od kučića njenih. Zurila je u svod plavi, glatki, zavijala bolno za svojima, a mjesec se kotrljo tanki i skrio se za hum u poljima. Nemo, ko od milosti il sreće kad joj bace kamičak niz breg, pale su i njene oči pseće kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
KozaNostra
prije 9 godina
Jutros u košari, gdje sja, šuška niz rogoza žućkastih i krutih, sedmoro je oštenila kučka, oštenila sedmoro je žutih. Do u sumrak grlila ih nježno, i lizala niz dlaku što rudi, i slico se mlak sok neizbježno it tih toplih materinskih grudi A uveče kad živina juri, da zauzme motke, il prut jak izašao je tad domaćin tmuri i svu štenad potrpo u džak A ona je za tragom trčala, stizala ga, kao kad uhode... I dugo, je dugo drhtala ne zamrzla površina vode Pri povratku vukuć se po tmini, i ližući znoj s bedara lenih, mesec joj se nad izbom, učini kao jedno od kučića njenih. Zurila je u svod plavi, glatki, zavijala bolno za svojima, a mjesec se kotrljo tanki i skrio se za hum u poljima. Nemo, ko od milosti il sreće kad joj bace kamičak niz breg, pale su i njene oči pseće kao zlatni sjaj zvezda u sneg.