Koliko se zla nakotilo u ovim ljudima da su postali robovi vlastite moći, slaveći uništenje i rat kao da je to nešto časno! Ovo je slika o dubokoj moralnoj propasti, o gubitku ljudskosti, a nekad su bili dio ovog mosta i ovog grada. Gledam, i srce mi se steglo, knedla u grlu kao da je od krvi i mesa, kao da most plače.
Da kunem....ne umijem, jer nema zla u meni, a da boli, boli.
Evo dva put gledam, lik je podigao ruke i odmah sjeo na zemlju, znači ne opire se hapšenju. Nikog policija nije savladala, lik se predao. Tek' onda ga udaraju i leže po njemu. Da je za mrvu jače potrčao, ne bi ga uhvatili, jer spora je naša policija u svakom smislu. Presmješno za gledati "filmsku scenu".
Jutros sam imala tu privilegiju da svjedočim pravom spektaklu ispred Hotela Europa. Vidim gospodina super-taticu Dinu kako sa svečanim gestama smješta svoju dragocjenu kćerkicu na zadnje sjedište službenog auta, i naravno, sve sa pratnjom iza sa rotacionim svjetlima. Pa kud naiđoh tuda jutros! eto kud?!
Ah, taj dragi gospodin, koji je svojim nevjerojatnim rječnikom pokazao svoju beskrajnu obazrivost i poštovanje prema damama i novinarkama!
Od tada, malo je reći da mi je odvratan!