KRIST NA ŽALU
Karol Woytila (papa Ivan Pavao Drugi)
Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.
O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.
Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.
O Bože ...
Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.
O Bože ...
Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava.
O Bože ...
Ma lijepi moji pametni, kako se oni meni u sve razumiju, nuklearnu fiziku, genetiku, historiju, arheologiju, etnologiju, pravo, u tuđu religiju...
Najpametniji narod u europi, a najsiromašniji! Što li ih alah tako kazni?
ma lijepi moji pametni, kako se oni meni u sve razumiju, nuklearnu fiziku, genetiku, historiju, arheologiju, etnologiju, pravo, u tuđu religiju...
Najpametniji narod u europi, a najsiromašniji! Što li ih alah tako kazni?
Proglasiti nekoga svetim u kršćanstvu je isto što i u svjetovnom dodijeliti nekome Nobelovu nagradu.
Riječ je o posthumnom priznanju za životno djelo koje je na neki način doprinijelo razvoju kršćanske dogme i ništa više.
Ne kužim tu vašu muslimansku percepciju kršćanskih svetaca, razmišljanje vam je nakaradno.
Ti i dalje ne razumiješ. Ludi se ne mole kipovima, niti iste doživljavaju kao božanstva. U Kršćanstvu ne postoji oličenje boga u liku kipa, kao što su postojali u starogrčkoj, rimskoj , židovskoj (zlatno tele). Kipovi predstavljaju umjetničku viziju ljudskih bića koji su svoj život posvetili širenju božije riječi. Ako netko moli ispred kipa, on moli boga i traži pomoć od božijih miljenika (svetaca) za posredovanje kod boga.. Tako bi to bilo slikovito i pojednostavljeno.