I kako kaže moj profesor na studiju sigurnosti, sve dok ljudski život košta manje od dvije kese hedije porodici umrlog i dženaze (sahrane), nema nama boljitka.
Na našim državnim univerzitetima postoji studij sigurnosti, ali s obzirom da nemamo adekvatan zakon o radu, firme nisu obavezne zapošljavati iste, tako da nam zaštitu na radu u firmama rade ljudi koji su završili 8 razreda osnovne škole, dok inžinjeri sigurnosti sakupljaju staž na birou.
Jadni smo mi sa ovakvom državom!
Nije ni po ovu djecu poslat avion, nego dva autobusa, koja su i oni dijelom morali platiti, tako da gospodine, uz dužno poštovanje, komentari ljudi koji nisu upućeni su suvišni!
Ova djeca su bila na ferijalnom radu u Njemačkoj, i radili po ko zna koliko sati dnevno, jako teške poslove, za najnižu satnicu u Njemačkoj, da bih sebi zaradili nešto novaca koje inače ne mogu zaraditi u našoj divnoj BiH.
I nije ih niko pitao gdje ćete, nit im je neko ponudio neku opciju, nit njima, nit njihovim roditeljima. Ne mogu oni utjecati na odluke Kriznog štaba ili ne znam ni ja već koga.
I stvarno stidim se jer živim u ovakvoj jednoj zagađenoj sredini
Porodici sabur.
A onda kažu da građevinskim firmama ne trebaju inžinjeri sigurnosti, bez obzira što se ti inžinjeri kroz školovanje obrazuju i za sigurnost u građevini, ali...