Čemu tolika mržnja? I spram koga? Spram Bože? Zašto? Zato što čini zlo? Ubija? Krade? Laže? Izrabljuje? Ne daje kredite? Naplaćuje porez? Ugrožava vas fizički? Psihički vas maltretira? Ne daje vam na vrijeme platu? Ne uvezuje vam radni staž? Korumpiran je? Zbog njega ne možete napredovati u životu? Ne daje vam zdravstveno? Otima vam užinu na velikom odmoru? Čini vas nesigurnim u sebe? Zbog njega imate skraćen izlaz? Loše ocjene? Ima života i ispod te kože koja se zove tijelo.
A, vidim tijelo svima problem.
Erupcija licemjerstva.
Ovo ne radi religija. Ovo radi čovjek pod krinkom religije. Za cilj koji nema veze sa drugim životom nego sa donošenjem blagostanja na ovom. Novac i moć. Zlo je metastaziralo na svim udovima društva. I neznanje iz kojeg se rađa mržnja. Ako si ti Ivan, a ja Mujo, moramo se mrziti jer nisu nam sinhronizovani pulsevi. Ti misliš na ikavici, ja na ijekavici, a ni jedan se potpisati ne znamo. Najlakše je ljude okrenuti na međusobna huškanja. Na to se i računa. U automobilskim nesrećama ne ubija auto nego pijan vozač. Samo onaj ko bi i sam bio kadar da bude nečovjek ka drugome zbog drugačijeg imena, može osjećati strah i ugroženost od drugog-"drugačijeg". Jer strah nema kapacitet da misli. On napada da ne bi bio napadnut, stvarajući od svega objekt svoje mržnje. A, strah je neznanje. Poduzetno neznanje. Ovo čini nečovjek. Ovo nema klasifikaciju. Ili da se svi dijelimo i po boji kose, očiju, dužine kažiprsta, pa neka svako bude religiha i država za sebe. Ionako smo užas. Užas.
"Ništa nije gore od poduzetnog neznanja." Oružje je oruđe rada, a mržnja, zastrašivanje i ubistvo je postao posao. Izvršioci su ljudi, nekad bili djeca, nevina, znatiželjna, sada su produženi nolesni ud politike. Transakcija život za mržnju i mnogo novca.I nikad nije dosta. Svijet je igrokaz, konce povlači najjača ruka kojoj potez olakšava slabost duha kojeg povlači. Iskoristi one koji ne znaju, one koji bi uništavali jer jedino u uništavanju se osjećaju jako i usmjeri njihovu mržnju na jasan objekt. Stvoriš Frankeštajnovo čudovište. Korijeni ovoga se ljudi moji ne traže u knjigama, nego u ljudskim srcima. A, duša mi puna kada nas vidim složne i ujedinjene. U dobru. Istim pulsem kucamo tada.