Veliki izborni poraz SDP-a BiH ponajviše se povezuje sa korupcijskim skandalima nekih od vodećih ljude ove partije. U ovome i narednim nastavcima našeg političkog dosijea bavimo se nekim od političara zbog koji su glasači surovo kaznili nekad najveću socijaldemokratsku partiju u BiH. Jedan od takvih je Enver Bijedić, donedavni ministar za promet i komunakcije u Vladi FBiH, a trenutno, nećete vjerovati, predsjednik KO SDP Tuzlanskog katona
Enver Bijedić uprkos silnim aferama, inkriminirajućim navodima koji prate njegov profesionalni opus i u suštini osoba čija bi neslužbena biografija, možda , više odgovarala nekome sa podužim stažom u jednom od ovdašnjih, brojnih, KP Zavoda – godinama uspijeva opstati u rukovodnim strukturama SDP. To, gledajući posljednji izborni rezultat i krah SDP-a, prevashodno nanosi štetu ionako narušenom ugledu ove multietničke partije. Teško je, listajući desetine medijskih napisa i iščitavajući brojne redke policijsko-tužiteljskih iskaza, prosječno informiranom biraču i SDP-ovom glasaču objasniti šta je to što Bijedića održava u političkom životu. Odnosno, koje su to i o kakvim se referencama radi da, nekadašnji federalni ministar prometa i komunikacija, nakon nedavno završenih unutarstranačkih izbora, postane predsjednik KO SDP TK. Nekoliko se tu stvari nameće, što, opet, zahtijeva podrobniju analizu.
Recimo, teško je vjerovati da je Bijediću prilikom izbora za predsjednika kantonalnog SDP pomogla činjenica da je, doslovno, uništio JP „Direkciju za izgradnju“ - Tuzla. Na poziciji direktora, ove nekada profitabilne firme, Bijedić je proveo gotovo deceniju i iza sebe ostavio radnike bez plaća i doprinosa, a firmu bez budućnosti. Upravo su radnici Direkcije sveprisutni medju masom obezglavljenih i prevarenih koji godinama, bezuspješno, traže pravdu pred zgradom Vlade TK, suda i(li) Općine Tuzla. Nije bilo tako davno kada je Bijedićeva nasljednica na poziciji direktora Direkcije za izgradnju, tada v.d., Jasminka Šehić, upozoravala na stvoreni dug od dva miliona maraka. Tolika je dugovanja iza sebe ostavio Bijedić. I to nije sve. Dirketorica Šehić tražila je da se objasni pod kojim uslovima i kako je Enver Bijedić podigao kredit od 500.000. KM i gdje je taj novac utrošen... Sve je samo ostalo na tom vapaju. Upravo je Bijedić, ispred Direkcije, potpisivao ugovore sa izvođačima koji su kasnili u realizaciji dogovorenih projekata, plaćani su penali ili su ugovori kasnije raskidani. Teško da je, kako rekosmo, ovo mogla biti preporuka Bijedićevom izboru na čelo jedne od najjačih SDP-ovih kantonalnih organizacija.
Gledajući stvari na ovaj način, sigurno da njegovom izboru nije pomogla ni jedna izjava od prije 11 godina data inspektorima FUP. Izvjesna Selma Gubaljević, koja će se kasnije pojaviti u svojstvu svjedoka u procesu koji se na Sudu BiH vodio protiv bh. kralja tekstila, lokalnog švercera i utajivača poreza, Sedineta Karića zvanog „Sido“ - Envera Bijedića, jedno vrijeme šefa carinarnice u Tuzli, optužila je za primanje i uzimanje mita. Prema dokumentovanoj izjavi, Gubaljević je lično nosila i predavala novac Bijediću na ruke:
„Carinicima u Srebreniku, izvjesnom Mujkanu i Ismetu, plaćano je 1.500 KM po kamionu, a upravniku Carinarnice u Tuzli Enveru Bijediću 1.000 KM po kamionu. Ja sam lično donosila pare u koverti i carinicima i upravniku. Upravniku sam nekad pare donosila u hotel Bristol u Tuzli, a nekad u tuzlansko naselje Big Hilton ispred radnje '8. mart'.
Sedinet Karić je u junu 2005. osuđen na simboličnu, uvjetnu, kaznu zatvora obzirom da se radilo o osobi koja je godinama sustavno potkradala državu otvarajući fiktivne firme, uvozeći tekstil i robu iz Turske i Madžarske na što nije plaćan porez. Pet godina kasnije, 2010., drugostepenom presudom Suda BiH, Kariću je prvobitna kazna izmijenjena i sa uvjetne preinačena na petogodišnju robiju. Međutim, samo tri godine poslije, 2013. , Karić je ponovno uhapšen zbog istog djela – privredni krimninal. I, bila je to tačka na kojoj će se putevi Karića i Envera Bijedića, uvjetno rečeno, opet ispreplesti. Navodno, barem je tako tvrdio Karić, za uslugu kojom bi pomogao imenovanjeRobina Mujačića na čelo KPZ Tuzla, što je bila Karićeva “želja”, Bijedić je, mediji su prenosili, od ovog dokazanog kriminalca tražio 50.000. KM. Recimo, da ni ovo nije primjer koji je mogao pomoći dolasku Bijedića na čelo KO SDP-a TK. Takodjer, nije bilo tako davno – riječ je o 2014.godini - kada su iz firma “HG Trade BH” optužili Bijedića da im duguje više od 720 hiljada KM. Riječ je o firmi koja posluje u sastavu grupacije “Helios” iz Slovenije, a bavi se prodajom hemijskih proizvoda, u prvom redu boja i lakova. Prema dokumentovanoj prepisci iz drugih medija, Enver Bijedić je kao jedan od predstavnika i suvlasnika jedne druge kompanije koju vodi njegov bratić, obećavao vratiti stvoreni dug prema ovoj firmi. No, ispostavilo se kako tu riječ tek o kupovini vremena, nikako o iskrenim namjerama. Barem se takav dojam stekao nakon što su iz matične kompanije “Helios” Slovenija, u cijelom ovom slučaju, zatražili pomoć i posredovanje ambasade te zemlje u BiH, kako bi se namirio dug. Dakle, i ova mrlja nikako nije smjela biti prilog više imenovanju Bijedića na poziciju predsjednika KO SDP. U principu, da podvučemo crtu, u cijeloj priči oko Bijedića radi se o scenariju koji bi u konačnici mogao skupo koštati ne samo kantonalni SDP, već i cijelu partiju. Uloga koju sada ima u funkciji je predizbornog djelovanja i lobiranja u koristNermina Nikšića, jednog od šest kandidata za predsjednika SDP BiH.
Bijedić je, a to je kroz nekoliko navedenih primjera itekako vidjljivo, osoba čiji su džepovi, narodski rečeno, puni oraha. Kao takav podložan je raznim vrstama ucjena i pritiska, što SDP-u, kao partiji koja se sprema za unutarstranački izbor svog predsjednika i pratećih tijela, bitno može odrediti karakter budućeg (ne)djelovanja. Složićemo se kako su glasači, između ostalog, kaznili i koruptivni dio SDP-ove četverogodišnje vladavine – istine radi, brojni su primjeri u kojima su mnoge stvari bile medijski linč i spinovanje - pa je tim gore što se takvim oblicima štetnog djelovanja još nije stalo u kraj unutar same partije.
(BLIN MAGAZIN/ak)
Sjećali se iko kako je Nermin Niksic postavio svog brata za direktora..sjeća li se Nermin sta je narod tražio od njega..pa on nije okom trepnuo. . u februaru 2014..pa vi SDPOVCI birajte. .
Emir Dzikic i Igor Vreta su jedini pravi SDPovci.Dok su ostali kandidati bili "rektalni alpinisiti" Zlatku, njih dvojica su vjerovali u ideju socijaldemokracije i radili posteno i u korist drzave Bosne i Hercegovine i partije koju vole. Nermin Nikisic nije htio dati ostavku na mjesto premijera kada je to od njega trazio narod u februaru 2014.godine. Jasmin je demonstrativno napustao Glavni odbor jer nije imao hrabrosti ostati i boriti se. Sveto Pudaric bi kao predsjedenik SDPa svaki ponedeljak isao po "pamet" na Poljine..
A Igor..bosanski patriota...sluzio Armiju BiH...ranjavan..radnik..porodican covjek..borio se u ratu..borio se u miru..radio 100 poslova..posteno..nikada se nije drogirao(samo bjednici mogu o njemu pricati laz)i..a hiljade SDPovaca zna Gigija..postenjacinu..spreman da se zrtvuje za obicnog covjeka bez ikave nagrade..sretno Igore..