Američki genetičar za Klix.ba o novoj tehnici u poljoprivredi: Proizvodit ćemo hranu bez "hemije"
Tim povodom, naš sagovornik bio je jedan od vodećih američkih genetičara sa fokusom na genetiku biljaka dr. Bing Yang, koji je prošle sedmice boravio u Bosni i Hercegovini kako bi domaćim stručnjacima predstavio revolucionarne tehnologije koje je razvio u saradnji sa svojim timom i koje obećavaju promjenu načina na koji smo se do sada bavili poljoprivredom.
Yang, koji je relativno malo poznat na našim prostorima, je profesor na Odsjeku za biljne nauke na Univerzitetu Missouri - Columbia, a ujedno je glavni istraživač u Donald Danforth Plant Science Center u St. Louisu s doktoriratom iz patologije biljaka. Fokus njegovog istraživanja je razvoj i primjena kompleta alata za uređivanje gena za osnovno razumijevanje biologije bolesti usjeva, kao i za genetski inžinjering biljnih usjeva s poboljšanim osobinama.
Na radionici u Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Univerziteta u Sarajevu, koju je finansijski podržao američki State Department, a provedbu programa omogućilo Ministarstvo poljoprivrede SAD-a i Udruga genetičara u BiH Yang je, između ostalog, predstavio svoje istraživanje o otpornosti biljke domaćina na bakterijsku infekciju, kao i korištenje alata kojim se, uređivanjima genoma, mogu stvoriti sorte koje bi bile otporne na bolesti.
U Ambasadi SAD-a u BiH sa Yangom smo razgovarali o mogućnostima moderne biotehnologije koja bi mogla dovesti do značajnog napretka u poljoprivredi i poboljšanja proizvodnje hrane. Također, Yang nam je pojasnio i benefite, kao i potencijalne rizike, a prije svega napravio je jasnu razliku između genetički modificiranih organizama (GMO) i istraživanja koje provodi njegov tim.
"GMO je nešto što sezasniva na nečemu što se zovu transgeni. Radi se na ubacivanju gena iz drugog izvora u genom nekog drugog usjeva. Ova tehnika se ne zasniva na tome, radi se o nečemu sasvim drugom, a odnosi se na ubrzavanje onoga što smo smatrali tradicionalnim pristupom oplemenjivanja i stvaranja novih sorti. Dakle, nema ubacivanja gena iz jednog u drugi usjev. Ova tehnika slična je onome što nazivamo mutacijsko oplemenjivanje, koje se inače koristi za stvaranje novih sorti", kazao je na početku razgovora Yang.
Prvenstveno, kaže Yang, ovo se odnosi na stvaranje otpornosti kod biljaka na biljne bolesti, što bi u konačnici moglo rezultirati proizvodnjom bez korištenja herbicida, insekticida i ostale "hemije".
"U biti to je suštinski cilj, razviti usjeve kombinacijom novih tehnika i klasičnog oplemenjivanja koji će u suštini imati prirodnu odbranu protiv bolesti i štetočina. Ukoliko to uspije, te će se osobine naslijediti kod potomaka tako da će se i oni moći boriti protiv istih bolesti i insekata, što smanjuje ili čak isključuje potrenu za tradicionalnim hemijskim sredstvima odbrane. To smo već uradili na pšenici, koja je otporna na jedan tip gljivičnog oboljenja koji je jako zastupljen u proizvodnji, a može se primijeniti na bilo koji poljoprivredni usjev", dodao je Yang.
Konkretna primjena ove tehnike, ističe Yang, je široka i može se koristiti za stvaranje otpornosti na sušu, toplotu i poboljšanje nutritivnih vrijednosti, a sve to ovisi o genu na koji se tehnika primjenjuje.
"Dakle, ova tehnika koristila bi se prvenstveno za razumijevanje biologije i genetike biljaka i načina da biljke nasljeđuju određene osobine. Znači tehnika radi na principu da vi vidite kako su povezani geni s osobinama i kako mogu pružiti osobine koje su korisne za biljku u borbi protiv negativnih učinaka koje nose globalne klimatske promjene. Isto tako ovo vam daje tehnike i alate za stvaranje novih sorti, novog sortimenata koji se može uzgajati u uvjetima koji nisu najpodobniji. Što se tiče primjene tehnike na unaprjeđenje poljoprivrede proizvodnje ona omogućuje da se tradicionalne metode ubrzaju, a jedini nedostatak, trenutno, je što je relativno neistražena i zahtijeva velika ulaganja da bi se produbilo znanje učinaka pojedinih procesa koji se koriste", ističe Yang.
Što se tiče sigurnosnog pitanja, tj. utjecaja na okolinu, ali prvenstveno na zdravlje ljudi Yang kaže da se još uvijek ne može apsolutno reći da je sve 100 posto sigurno, ali ni daje 100 posto nesigurno.
"To je nešto što se za svaki proizvod mora posebno ispitati i uspostaviti odgovarajući zakonski okvir. Onda kreću procedure koje se koriste za ispitivanje potencijalnog rizika. Ono što je važno jest da procjena bude bazirana na nauci i istraživanju. Trenutno ne postoji ni jedan slučaj gdje ovako poboljšan usjev škodi zdravlju. Treba uzeti u obzir da je ovo nova i komercijalna tehnika i treba postaviti dobar regulatorni okvir. Istodobno, ovo je tehnika koja može biti potencijalno skupa za stvaranje novog sortimenta. U SAD-u već postoji zakonski okvir koji reguliše ovo kao i smjernice koje onda kompanije koje se bave razvojem usjeva trebaju pratiti. Kada je riječ o BiH, mislim da je bila dobra ideja stupiti u kontakt s državama koje već imaju razvijen okvir sa smjernicama", zaključuje američki stručnjak.
