Britanski naučnici tvrde da su uočili šest različitih grupa simptoma koronavirusa
The Guardian piše da bi dodatno ovo istraživanje moglo asistirati prilikom raspoznavanja pacijenata koji mogu razviti teže oblike bolesti, a to znači da im se može pružiti bolja podrška za vrijeme liječenja kod kuće i bolji nadzor u slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja.
Tim koji je radio na ovom istraživanju je dodao da prosječan period do dolaska u bolnicu traje do 13 dana.
"Ako ljudi dođu u bolnicu s težim simptomima bez da su kritično, to povećava šansu za njihovo preživljavanje", rekao je koautor istraživanja, epidemiolog Tim Spector sa Univerziteta King's College London.
Ova studija koja je objavljena na serveru medRxiv i još nije prošla recenziju nezavisnih stručnjaka, zasniva se na podacima iz aplikacije koju je razvio tim naučnika, a koja ima više od četiri miliona korisnika.
Naučnici su prikupili podatke 1.653 korisnika koji su bili pozitivni na koronavirus, izvještavali o trajnijim simptomima i redovno bilježili ažuriranja o svom zdravstvenom stanju.
Od 1.653 korisnika, njih 383 bilo je barem jednom u bolnici, a 107 ih je trebalo dodatni kisik ili respirator.
Tim je zatim koristio računarske algoritme kako bi istražio pojavljuju li se neki od 14 glavnih simptoma zajedno, odnosno, u grupama.
Rezultati studije su pokazali da postoji šest različitih grupa simptoma koji se zasnivaju na vrstama, vremenu kada su se pojavili i dužini trajanja tokom prvih 14 dana bolesti.
"Uočili smo da postoji jasan prijelaz između ovih grupa i rezultata u smislu potrebe pacijenata za respiratornom podrškom. Određeni faktori poput starosne dobi ili već postojećih oboljenja bili su češći u nekim grupama", kazala je doktorica Claire Steve s Univerziteta King's College London.
Samim time, tokom istraživanja, simptomi koronavirusa su podijeljeni u šest grupa:
Grupa 1: Uglavnom su prisutni simptomi problema s gornjim disajnim putevima, poput upornog kašlja, zajedno s bolovima u mišićima. Oko 1,5 posto pacijenata iz ove grupe tražilo je respiratornu podršku, a 16 posto je jednom ili više puta bilo u bolnici. Riječ je o najčešćoj grupi simptoma koje su imala 462 ispitanika.
Grupa 2: Riječ je uglavnom o simptomima koji su također primjetni u problemima s gornjim disajnim putevima, ali i većoj učestalosti gubitka apetita i pojave visoke temperature. Oko 4,4 posto pacijenata iz ove grupe je trebalo respiratornu podršku, a 17,5 posto ih je jednom ili više puta bilo u bolnici.
Grupa 3: U ovoj grupi su zabilježeni gastrointestinalni problemi poput proljeva, većinom bez drugih simptoma. Iako je samo 3,7 posto pacijenata ove grupe u nekom trenutku trebalo podršku prilikom disanja, skoro ih je 24 posto barem jednom posjetilo bolnicu.
Grupa 4: Riječ je o osjećaju umora koji nastaje vrlo brzo nakon pojave simptoma, zatim, neprestana bol u prsima i kašalj. Iz ove grupe je 8,6 posto ispitanika trebalo respiratornu podršku, a 23,6 posto njih je jednom ili više puta bilo u bolnici.
Grupa 5: Pojavljuje se zbunjenost, jači gubitak apetita (preskočeni obroci) i jak umor. Iz ove grupe 9,9 posto ispitanika je zahtijevalo respiratornu podršku, a 24,6 posto ih je bilo jednom ili više puta u bolnici.
Grupa 6: Osjećaju se teže respiratorne tegobe, uključujući brzi početak daha ili boli u prsima, kao i zbunjenost, iscrpljenost te gastrointestinalni problemi. Gotovo 20 posto pacijenata iz ove grupe trebalo je respiratornu podršku, a 45,5 posto je jedan ili više puta bilo u bolnici. Radi se o najmanje učestalom skupu simptoma koji je pogodio 167 ispitanika.
Tim doktora je objasnio kako prve dvije grupe spadaju u blaži oblik COVID-19 bolesti.
Slična pojava grupacija simptoma primijećena je kada su ljekari ponovili istraživanje s podacima 1.047 drugih korisnika aplikacije, pri čemu su stručnjaci u popis simptoma dodali glavobolju i gubitak čula mirisa i okusa.
Ovi kasnije pridruženi simptomi pojavili su se u svim grupama, s tim da su duže trajali kod blažih slučajeva zaraze koronavirusom.
Na osnovu posmatranja prvih pet dana nakon pojave simptoma, zajedno s karakteristikama pacijenta poput dobi, spola i postojećeg zdravstvenog stanja, tim stručnjaka je mogao predvidjeti sa 79 posto sigurnosti hoće li pacijentu kasnije trebati respiratorna podrška.
Ako su uzimali u obzir samo karakteristike pacijenta, ta je vrijednost bila nešto ispod 70 posto, a nasumična projekcija je pogađala 50 posto vremena.
Oftalmolog Alastair Denniston s Univerziteta u Birminghamu i stručnjak za primjenu umjetne inteligencije u zdravstvu, upozorio je da ovaj pristup ne daje precizno predviđanje rizika od teških bolesti i da se rezultati zasnivaju na podacima korisnika aplikacije što znači da se možda ne mogu primijeniti na širu populaciju.