Odgovor na zarazu
50

Čak se i vampirski šišmiši distanciraju i izoliraju jedni od drugih kada su bolesni

Dž. L.
Ilustracija/Shutterstock
Ilustracija/Shutterstock
Čini se da ljudska bića nisu jedina vrsta na našoj planeti koja poduzima socijalno distanciranje kao odgovor na širenje zaraznih bolesti. Nova istraživanja otkrila su da se slijepi miševi izoliraju od ostalih članova kolonije kada se osjećaju bolesno.

"Takozvani vampirski šišmiši su izuzetno društveni. Ti šišmiši ostvaruju snažne veze ne samo sa svojim srodnicima, već i s drugim članovima njihove kolonije, gradeći odnose kroz njegu i dijeljenje hrane. Međutim, to nije slučaj kada su bolesni", pojašnjava Sebastian Stockmaier s Univerziteta u Teksasu, piše New Scientist.

Grupa istraživača iz Sjedinjenih Američkih Država, pod vodstvom Stockmaiera, proučila je ponašanje vampirskih slijepih miševa kada su bolesni. Istraživanje je objavljeno u magazinu "Journal of Animal Ecology".

Vampirski šišmiši žive u kolonijama sa stotinama pa i hiljadama jedinki ove vrste. Socijalizacija je ključna komponenta njihove strategije preživljavanja jer se brinu jedni o drugima uz obostrano korisna ponašanja.

Istraživanja su pokazala da neki šišmiši ostaju u spiljama, dok ostali odlaze u lov, a potom dijele hranu. Međutim, ukoliko lijeni šišmiši samo koriste prednosti dijeljenja hrane, obrok im mogu uskratiti oni koji provode više vremena u lovu.

Stockmaier i drugi istraživači najviše su se fokusirali na bolesne šišmiše koji troše puno više energije na borbu protiv infekcije nego na druge aktivnosti.

Istraživači su pratili socijalno ponašanje male zatvorene kolonije vampirskih šišmiša u Panami. Šišmišima su ubrizgali bakteriju koja je stimulirala njihov imunološki sistem i učinila ih bolesnima, tako da im je nedostajalo energije za osnovne aktivnosti.

Bolesni šišmiši tako su dobijali sve manje hrane od zdravih šišmiša, s obzirom na to da su bili manje aktivni u lovu. Stoga bi se bolesni šišmiši morali izolirati i sami ići u lov. Međutim, zanimljivo je da, bez obzira na zarazu, majke i dalje hrane svoje potomstvo. To pokazuje da, iako bolest može učiniti šišmiše letargičnim i manje sklonim druženjima, to ih ne sprečava da i dalje ostaju bliski sa članovima porodice.