Erupcija je izbacila plinove i drugi materijal pri brzinama većim od 3 miliona kilometara na sat. Sada, dva miliona godina kasnije, astronomi su svjedoci posljedica eksplozije: okruglasti oblaci plina strše oko 30.000 svjetlosnih godina iznad i ispod ravni naše galaksije.
Ogromna struktura otkrivena je prije pet godina kao sjaj gama-zraka na nebu u smjeru galaktičkog centra.
Strukture koje liče na balone uočene su kasnije u X-zrakama i radio valovima. No, astronomima je bio potreban NASA-in Hubble svemirski teleskop za mjerenje, prvi put, brzine i sastava misterioznih mjehura. Astronomi su predložili dva moguća načina nastanka ovih bipolarnih režnjeva: burno rađanje zvijezda u središtu Mliječnog puta ili erupciju njegove supermasivne crne rupe.
Divovski režnjevi nazvani Fermijevi mjehuri najprije su uočeni pomoću NASA-inog “Fermi Gamma ray Space Telescope”. Opažanje visokoenergetskih gama zraka sugeriralo je da se u jezgri galaksije dešava nasilan proces koji je agresivno pokrenuo plinove visokih energija u svemir. Za više informacija o izbačenom plinu, korišten je Hubble spektrograf. Njime je ispitana ultraljubičasta svjetlost iz udaljenog kvazara koji se nalazi iza podnožja sjevernog mjehura. “Otisnuti” na tom svjetlu tokom putovanja kroz režanj, bili su podaci o brzini, sastavu i temperaturi plina koji se širi unutar mjehura.
Istraživački tim je tako bio u stanju izmjeriti da se plin na bližoj strani mjehura kreće prema Zemlji, a plin na suprotnoj strani putuje od nas. Spektar pokazuje da se plin udaljava iz galaktičkog centra pri brzinama od oko 3.000.000 km na sat. Također, prvi put je bilo moguće odrediti i sastav materije u plinovitom oblaku. Ustanovljeno je prisustvo silicija, aluminija i ugljika, što znači da je plin obogaćen teškim metalima proizvedenim u zvijezdama i da predstavlja fosilne ostatke zvijezda.
“Na sličan način obavljen je pregled još 20 dalekih kvazara čija svjetlost prolazi kroz plin unutar ili neposredno izvan Fermi mjehura - poput igle koja probada balon” rekao je Muhamed Muminović iz Astronomskog društva Orion Sarajevo. Analiza ovih naknadnih mjerenja će dati količinu izbačene mase.
Astronomi onda mogu uporediti odljev mase sa brzinama, na različitim mjestima u mjehuru, kako bi odredili količine energije potrebne za pogon izbačenog plina i eventualno ustanovili porijeklo eksplozivnog događaja.
Jedan od mogućih uzroka za burno strujanje plina je intenzivno rađanje zvijezda u blizini galaktičkog centra koje proizvodi supernove, koje opet svojim eksplozijama “otpuhuju” plin. Drugi scenarij je da zvijezda ili skup zvijezda pada na supermasivnu crnu rupu u središtu Mliječnog puta. Kada se to dogodi, pregrijani plin se odbacuje duboko u svemir. Budući da mjehuri kratko žive u poređenju sa starošću naše galaksije, sugerira se da to može biti pojava koja se ponavlja u historiji Mliječnog puta. Bez obzira na okidač, to se vjerovatno javlja u epizodama, možda tek kada crna rupa zagrabi koncentrisanu materiju.
Galaktički vjetrovi su česti u galaksijama gdje se intenzivno rađaju zvijezde, kao što je to u galaksiji M82, gdje se burno rađaju zvijezde u njenoj jezgri.
Izgleda da postoji veza između količine formiranja zvijezda i da li će se ili neće dogoditi ta izbacivanja plina. Iako Mliječni put sveukupno trenutno proizvodi u prosjeku jednu do dvije zvijezde godišnje, postoji visoka koncentracija formiranja zvijezda blizu jezgra naše galaksije.
