Da li su politička uvjerenja određena i genetikom? Evo šta je pokazalo novo istraživanje
Naučnici su u posljednjih 50 godina ozbiljno istraživali korijene političkih uvjerenja, i to potaknuti usponom sociobiologije. Proučavanje biološke osnove političkih uvjerenja je omogućeno modernim sredstvima, kao što su skeneri mozga i sekvenceri gena. Riječ je o polju koje napreduje, ali istraživanje biologije ponašanja nikada nije jednostavno.
To potvrđuje i studija objavljena prošle sedmice. Naime, istraživači u Grčkoj i Nizozemskoj su magnetnom rezonancom pregledali skoro 1.000 Nizozemaca, koji su odgovorili na upitnik o svojim političkim uvjerenjima.
Studija je uslijedila kako bi se provjerili rezultati male studije iz 2011. godine, a koju je naručio glumac Colin Firth. Istraživanjem iz 2011. je utvrđeno da postoje strukturne razlike između mozga konzervativne i mozga liberalne osobe. Preciznije, utvrđeno je da konzervativci u prosjeku imaju veću amigdalu, dio mozga povezan s percepcijom prijetnje, a da liberali u prosjeku imaju veći prednji cingularni korteks, dio mozga povezan s donošenjem odluka.
No, posljednjim istraživanjem, kojim su bili obuhvaćeni Nizozemci, nije primijećeno da su liberalne osobe imale veći prednji cingularni korteks. Ipak, primijećeno je da su konzervativne osobe imale malo veću amigdalu.
Vrijedno je obratiti pažnju na uočene razlike. Koautor studije Steven Scholte s Univerziteta u Amsterdamu otkrio je da je amigdala konzervativaca u prosjeku veća od amigdale liberala za jednu sjemenku susama. Ta razlika je tri puta manja od one koja je konstatirana istraživanjem iz 2011. Istraživači su ukazali da je rezultatima studije potrebno krajnje oprezno pristupiti kako bi se izbjeglo podsticanje zabluda i stereotipa.
Šta onda to znači? Da li se oni s većom amigdalom osjećaju ugroženije i zbog toga teže konzervativizmu ili se konzervativci osjećaju ugroženije, pa zbog toga imaju malo veću amigdalu? Vodeći autor studije Diamantis Petropoulos Petalas je naglasio da je nemoguće znati šta je uzrok, a šta posljedica.
Jasno je da društveno okruženje najviše oblikuje politička uvjerenja. Ta uvjerenja se mogu pojaviti u djetinjstvu, posebno kada djeca imaju politički angažovane roditelje ili staratelje. Ideologija pojedinca se nastavlja oblikovati sa školovanjem i sazrijevanjem. Visoko obrazovanje je, kako piše list Guardian, dosljedno povezano s liberalnijim uvjerenjima, posebno po pitanjima imigracije, ljudskih prava i rodne ravnopravnosti.
Možda je najintrigantnija uloga genetike. Studijama nad blizancima je utvrđeno da je ideologija nasljedna s 40 posto. To ne znači da je 40 posto političkih uvjerenja oblikovano genetikom, a 60 posto vanjskim faktorima.
"To vam zapravo govori u kojoj mjeri su razlike među ljudima oblikovane genetskim faktorima", ukazao je politolog Aaron Weinschenk, profesor na Univerzitetu Wisconsin.
Naime, istraživači nisu mogli pronaći "konzervativni" ili "liberalni" gen. Umjesto toga, kako je istakao Tobias Edwards s Univerziteta Minnesota Twin Cities, geni djeluju indirektno i ulogu ima to koliko je neko školovan, koliko zarađuje i inteligencija.
"Ne treba očekivati da postoji neki specifičan gen za liberalizam ili konzervativizam, već genetika indirektno utječe na druge osobine", objasnio je Edwards.
On i njegove kolege su ranije ove godine objavili da bi se genetika mogla koristiti za predviđanja političkih sklonosti, napomenuvši da je pitanje stranačke pripadnosti daleko složenije pitanje. Napomenuo je da među izvanredno inteligentima postoje i desničari i ljevičari.
Druga greška bi bila izjednačavanje inteligencije s racionalnim vrijednostima i razmišljanjem.
"Kada se osvrnemo na prošlost, možemo vidjeti da su inteligentne pojedince privukle različite i često kontradiktorne ideje. Intelektualci su flertovali s opasnim ideologijama i tiranskim režimima i bili su zavedeni. Mnogi pametni ljudi su vjerovali u ideje koje su potpuno glupe", podsjetio je Edwards.
