Na dan 16. septembra 2023. godine "područje oštećenja ozonskog omotača", kako naučnici nazivaju ozonsku rupu, naraslo je na veličinu od 26 miliona kvadratnih kilometara.
Ozonska rupa je dio stratosfere Zemlje gdje je značajno niža koncentracija molekula ozona (O3), Ozonski omotač se značajno smanjuje u nekim dijelovima stratosfere, iako to tehnički i nije rupa. Apsorbirajući većinu sunčevog štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja, ozonski omotač kao dio Zemljine atmosfere s relativnom visokom koncentracijom molekula ozona, igra ključnu ulogu u očuvanju života na našoj planeti.
Hlorofluorougljenici (CFC) su najpoznatije supstance koje oštećuju ozonski omotač (ODS) i glavni su krivci za ozonsku rupu. Ove supstance završavaju u stratosferi nakon što se ispuste u atmosferu, gdje ih UV zračenje razgrađuje. Oslobađanjem atoma hlora, ovaj mehanizam katalitički uništava molekule ozona.
Postojanje arktičke ozonske rupe prvi put je otkriveno osamdesetih godina prošlog stoljeća kada su naučnici uočili brz i dramatičan pat koncentracije ozona nad Arktikom tokom proljetnih mjeseci.
Postoje značajni efekti smanjenja ozonskog omotača na život na Zemlji. Povećano površinsko UV zračenje može utjecati na živa bića uključujući ljude te uzrokovati rak kože. Također, oštećuje kopnene i vodene ekosisteme te usjeve.
Međunarodni sporazum pod nazivom Montreal Protocol usvojen je 1987. godine i ima za cilj postepeno ukidanje proizvodnje i potrošnje ODS-a. Nedavni izvještaji su pokazali da se ozonski omotač progresivno oporavlja kao rezultat ogromne efikasnosti u smanjenju emisije ODS-a.
Međutim, novi podaci nisu tako pozitivni jer ESA tvrdi da snaga moćnog pojasa vjetra koji kruži antarktičkim područjem uveliko utječe na varijabilnost veličine ozonske rupe. Visoke temperaturne varijacije između polarnih i srednjih geografskih širina i rotacija Zemlje doprinose razvoju ove zone jakog vjetra.
Jaki vjetrovi stvaraju barijeru koja sprečava razmjenu zračnih masa između polarnih i umjerenih geografskih širina. Tokom zime, zračne mase se hlade i ostaju izolirane nad polarnim područjima.
Neobični obrasci ozona ove godine mogu biti povezani s erupcijom vulkana Hunga Tonga-Hunga Ha'apai u januaru 2022. godine, no konkretnih dokaza nema.
ESA-in menadžer za satelit Copernicus Sentinel-5P, Claus Zehner, rekao je da podaci satelita predstavljaju precizno sredstvo za praćenje pojave ozonskih rupa iz svemira. Ipak, fenomen ozonskih rupa se ne može koristiti za praćenje globalnih promjena ozona jer su određene jačinom regionalnih polja vjetra koja teku oko polarnih područja.
Nevjerovatno otkriće iz Sibira: Pronađeni ostaci 50.000 godina stare bebe mamuta
