Profesor David Carrier sakupljao je i analizirao šake sa umrlih osoba da bi potvrdio teoriju da su stvorene i dizajnirane kao vrsta oružja, a ne kao alati za ispomoć ljudima.
Zvaničnio, nauka smatra da su se dlan i prsti smanjivali, a palac rastao - da bi služili kao alati.
Carrier, međutim, smatra da je šaka dobila današnji oblik da bi njom mogli da udarimo protivnika, a da se ne povrijedimo.
Za potrebe svojih istraživanja, Carrier i saradnici koristili su devet šaka, koje su oblikovali u poziciju za udaranje, i mjerili kakav učinak na kosti imaju udarci različitih intenziteta. Ista mjerenja ponavljali su sa ispruženim dlanom, opuštenom šakom i šakom spremnom za udarac.
Rezultati su pokazali da su promjene nastale evolucijom šaku pretvorile u efikasno oružje.
"Naša istraživanja dokazuju da sa stisnutom šakom ljudi mogu udariti sa 55 odsto snage, a da se ne povrijede. To nije slučaj ukoliko udaramo dlanom", pojašnjava Carrier i ističe da ta sposobnost udarača štiti od povrede.
On istražuje i kosti lica, za koje također vjeruje da su struktuisane da bi mogle podnijeti udarce.
Naučni krugovi kritikuju istraživanje Carriera tvrdeći da ono sugeriše da je ljudska vrsta uvijek bila nasilna.
"Postoji tamna strana ljudske prirode. Pitanje je samo kako je usmjeriti za stvaranje sigurnijeg svijeta", odgovara američki naučnik.
