Federico Gobbo za Klix.ba: Kakva je budućnost esperanta i hoće li umjetna inteligencija ugasiti male jezike
Radio je kao na gostujući profesor na Univerzitetu u Torinu u Italiji i na Univerzitetu Nanjing u Kini. Doktorat iz kompjuterskih nauka odbranio je 2009. na Univerzitetu Insubria (Varese-Como, Italija), disertacijom o konstruktivnim apozicijskim gramatikama (CxAdGrams).
Njegovi glavni istraživački interesi su jezična politika i planiranje (posebno: interlingvistika, studije esperanta, sporni jezici, mobilnost i višejezičnost); Konstruktivna lingvistika (posebno: apozicijska argumentacija, usvajanje jezika u Montessori metodi); Filozofija ideja (posebno: Filozofija informacija). Njegove publikacije izlaze na nekoliko jezika, uglavnom na engleskom, italijanskom i esperantu.
U razgovoru za Klix.ba, na pitanje da li ćemo i dalje morati učiti strane jezike u budućnosti s razvojem umjetne inteligencije, Gobbo je odgovorio više nego ikada.
"Kada je izmišljen World Wide Web, ranih 1990-ih, bojali smo se da će engleski za nekoliko godina postati jedini jezik prisutan na internetu. U stvarnosti se dogodilo suprotno, posebno nakon 2000. godine. Kada se pojavio Google Translate, mislili smo da nam u bliskoj budućnosti neće biti potrebni prevoditelji. Dogodilo se to da su osnovni prevoditeljski poslovi ispali, dok su profinjeniji prevoditeljski poslovi postali profesionaliziraniji, a time i plaćeniji. Duboko sam uvjeren da će umjetna inteligencija biti integrirana na tržište učenja jezika, već imamo prve znakove za to, i tako će na kraju dana razvoj umjetne inteligencije ipak potaknuti proces učenja stranih jezika", smatra profesor Gobbo.
Navodi da su World Wide Web općenito, i fenomen Wikipedije općenito, dali su novu priliku da manje korišteni jezici budu vidljivi, u biti besplatno.
"Budućnost za jezike s malo govornika je da će njihovi malobrojni govornici sami ojačati svoje jezične kompetencije i moći širiti vijest za druge potencijalne govornike, a nadamo se i povećati broj govornika jezika", ističe Gobbo.
Posebno naglašava da nema traga toga da jezici gube svoju raznolikost.
"Jezici se razlikuju po linijama društvenih skupina: što se više društvenih grupa formira, to više jezika postaje različito. Možda je tačno suprotno od toga. Svijet je sve aktivnije višejezičan", naglasio je Gobbo.
Budućnost esperanta
O Esperantu je kazao da je to jezik s malo govornika u svijetu, a u isto vrijeme nije manjinski već svjetski jezik.
"U konačnici, esperanto je paradoks, nije ga lako uklopiti u uobičajene kategorije. U posljednje dvije godine, zbog činjenice da Zeitgeist svijeta sve više ide prema normalizaciji rata kao stanja stvari, postao je relativno popularan. Esperanto je stvoren da potiče pravedni mir i međusobno razumijevanje među narodima, tako da ide upravo u suprotnom smjeru od Zeitgeista. Sve više i više učenika generacije Z (približno rođenih 1996.-2015.) odlučuje se učiti ga ne zato što im je potreban, govore engleski i navikli su na međunarodne kontakte, već zato što esperanto privlači ljude otvorenog uma i poštovanja prema drugim kulturama, ne smatrajući nikoga superiornijim od drugih zbog njegovog prava po rođenju, etničke pripadnosti, vjere ili seksualne orijentacije. Uvjeren sam da je budućnost esperanta još bolja od sadašnjeg stanja", govori o esperantu.
Programski jezici
Za programske jezike objašnjava kako su u srži potpuno različiti od govornih jezika.
"To je kao da uspoređujete jabuke s krumpirima: obje su jestive, ali dvije su različite stvari! Isto vrijedi za programiranje i govorne jezike. Govorne jezike učimo prirodnim putem, dok smo djeca, najprije od obitelji, a zatim od vršnjaka. Ulogu školovanja ne treba podcjenjivati. Dok prirodni jezici dopuštaju komunikaciju između ljudi, programski jezici su naše ljudsko sučelje s (digitalnim) strojevima. Ne možete se šaliti u Pythonu, a isto tako napravite računalo koje sortira popis samo objašnjavajući to stroju. Kada tražimo od generativnih AI chatbota da riješe čak i jednostavne matematičke probleme opisane prirodnim jezikom, oni prave vrlo naivne pogreške", pojašnjava Gobbo.
Navodi da su jezici uvijek bili pod utjecajem ideologija, i u vrijeme rata i u vrijeme mira.
"Ako većina jezika diljem Europe sadrži riječi iz latinskog, to je zato što su oni ostaci Rimskog Carstva. Ovo je samo primjer. Možemo razmotriti moderne ideologije nakon Drugog svjetskog rata. Churchill je već 1943. u javnom govoru na Harvardu izjavio da bi carstva budućnosti bila carstva uma. Pod 'carstvima uma' mislio je na jezične politike: ako vaš jezik ima dominaciju jer ga uče stranci, ljudi koji ga govore izvorno stječu značajnu političku moć nad strancima koji uče tuđi jezik", kazao je Gobbo.
Kao primjer je naveo to da tok novca uložen na stranice British Councila širom svijeta bio je jasna strategija za provedbu Churchillove ideje, koja je na kraju bila vrlo uspješna.
Na kraju razgovora zaključuje kako je esperanto našao drugačiju ulogu od engleskog jezika i da zato nije postao suvišan.
"Esperanto nikada nije imao moćnu političku državu iza sebe, koja je nametala svoje učenje zbog rata, ili čak samo zbog posla. Ne treba čuditi što esperanto nije svačiji drugi jezik: svijet se ne temelji na racionalnosti, već na moći najjačeg; demokracije su iznimka od toga, ali svaki dan možemo vidjeti u vijestima da demokratija napadnuta jer navodno ne odgovara potrebama današnjeg svijeta, prema nekim političkim stajalištima. Ja vjerujem u suprotno: trebamo sve više čvrstih i poštenih demokratija, jer kada demokracije više nema, nepravda, siromaštvo i rat su sve vjerovatniji. Esperanto je središte poštovanja i otvorenosti prema Drugome, te je stoga svojevrsna gimnastika demokratije, u svakodnevnoj praksi. Ovo je izbor, a ne nešto što je država nametnula ili iznuđeno nesretnim situacijama. Iz tog razloga esperanto nikada ne bi bio suvišan u svijetu", zaključio je Gobbo.
