Dokaze je rover pronašao u krateru Jezero, no ne treba brzati sa zaključcima jer čak ni ovo ne garantuje da je na Marsu nekad postojao život. Ova jedinjenja su se mogla razviti i na nebiološke načine. Međutim, rezultati ukazuju na iznenađujuće složene organske uslove za "ključne gradivne blokove života".
Rover Perseverance je prvi koji istražuje krater Jezero, a to čini od februara 2021. godine. Istraživači vjeruju da je u krateru nekada bilo jezero, kao i delta rijeke koja se ulijevala u njega. To je jedna od najvjerovatnijih regija koje bi mogle kriti ostatke znakova života na Marsu.
Organske molekule poput onih koje su uočene u krateru Jezero sadrže atome ugljika, a često i vodika. One su ključne komponente života kakav poznajemo na Zemlji, ali se mogu razviti i abiološki.
"One su uzbudljiv trag za astrobiolologe, jer se o njima često razmišlja kao o gradivnim blokovima života. Važno je znati da ih mogu stvoriti i procesi koji nisu povezani sa životom kakav poznajemo, tako da organske molekule nisu dokaz života same po sebi bez dodatnih dokaza koji se ne mogu objasniti nebiološkim, odnosno a biotičkim procesima", kazao je za Newsweek koautor istraživanja Joseph Razzell Hollis iz Prirodnjačkog muzeja u Londonu.
Rover je posmatrao jedinjenja koristeći instrument Scanning Habitable Environments with Raman and Luminescence for Organics and Chemicals (SHERLOC), koji mapira organske molekule i minerale na površini stijene. Važno je to što je pronašao organske materijale na svih deset "meta" koje je uočio na dnu kratera.
"Naši rezultati podržavaju zapažanja prethodnih robotskih misija na Marsu, koja ukazuju da je Crvena planeta nekada bila bogata organskim materijalom, jedinjenjima prvenstveno sačinjenim od ugljika i vodika, kao i da se dio tog organskog materijala još uvijek može otkriti milijardama godina kasnije. Svako otkriće i opažanje nam daje nešto više informacija koje nas približavaju razumijevanju historije Marsa i toga da li je ova planeta mogla podržavati život u prošlosti", kazao je Razzell Hollis za Gizmodo.
Sada kad su istraživači promatrali molekule, trebat će ih bolje pogledati u laboratorijima kako bi izvukli dodatne zaključke o njihovom porijeklu.
"Ako se ovi uzorci transportuju u zemaljske laboratorije, u proučavanju se može koristiti raznovrsniji skup alata, uključujući i veću prostornu rezoluciju s mnogo većom specifičnošću i osjetljivošću", poručili su autori istraživanja.
Međutim, morat će se čekati Mars Sample Return (MSR) misija, koja neće biti lansirana sa Zemlje najmanje do kraja 2020-tih. Ipak, čekanje bi se trebalo isplatiti.
"Dosad su jedine marsovske stijene koje smo mogli proučavati na Zemlji zapravo bili meteoriti. Pristup netaknutim stijenama s Marsa, pažljivo uskladištenih i zaštićenih od kontaminacije, bit će od neprocjenjive vrijednosti za planetarnu nauku", istakao je Razzell Hollis za Newsweek.
