Izumiranje megalodona bi moglo biti povezano s velikim bijelim ajkulama i borbom za plijen
Istraživanje i analiza zuba fosilnih ostataka megalodona nagovještavaju da se megalodon morao boriti za hranu protiv još jednog opasnog predatora, velike bijele ajkule.
Borba za sve manje količine plijena, odnosno kitova i drugih morskih životinja, mogla je dovesti megalodona do izumiranja prije tri miliona godina. Okolišni pritisci te promjena nivoa mora također su odigrali veliku ulogu.
Izumiranje megalodona oduvijek je bilo misterija. Mnogi različiti faktori su se izdvajali kao uzroci izumiranja megalodona, od gubitka staništa, preko promjene nivoa mora pa do smanjenja količine plijena.
U najnovijem istraživanju, međunarodni istraživači su koristili izotope cinka u zubima živih i izumrlih ajkula kao alat za razumijevanje pregrane davno uginulih životinja.
Hemijski tragovi u zubima živih ajkula i 13 fosilnih zuba megalodona su pokazali da su velika bijela ajkula i megalodon nekada imali sličnu poziciju u mreži ishrane, a možda su se i borili za isti plijen uključujući kitove i delfine.
Ipak, naučnici ističu da je potrebno još rada kako bi se riješila misterija izumiranja megalodona. To je već proučavano iz različitih uglova u proteklih deset godina, a naveli su se različiti faktori.
Megalodon je bio ogromna ajkula koja je živjela u okeanima 22 miliona godina sve do prije tri miliona godina. Višestruko je veća od velike bijele ajkule, a mogla je narasti do dužine od 18 metara te je bila teška do 60 tona.
Megalodon se ponovo nedavno našao u centru pažnje kada je dječak pronašao zub u Suffolku dug 10 centimetara.
