Kako se manipuliše antičkom historijom u modernom nacionalizmu: Svjetski, regionalni i domaći primjeri
U prvom panelu nazvanom "Percepcije antičke prošlosti u nacionalnim diskursima 19. i 20. stoljeća" govorili su prof.dr. Bego Omerčević sa Univerziteta u Tuzli, prof.dr. Salmedin Mesihović sa Univerziteta u Sarajevu, dr.sc. Edin Veletovac iz Muzeja Sarajeva i prof. dr. Adnan Kaljanac sa Univerziteta u Sarajevu.
Omerčević je u okviru teme "Rim i Iliri-pitanje tolerancije", govorio o rimskim konceptima tolerancije prema pokorenim narodima uključujući i Ilire i njihovo uključivanje u državni sistem.
Mesihović je govorio o temi "Rimski koncept imperium orbis i njegova zloupotreba u moderni i postmoderni", upoznao prisutne sa ideološkim osnovama na kojima je počivala rimska država i kako te ideološke osnove danas koriste SAD i Rusija u svojim koncepcijama svijeta. Istakao je kako slične tendencije preuzimanja rimskog koncepta univerzalne vlasti postoje i kod manjih država i naroda što se često pretvara u farsu. Za djelomične pokušaje pozivanja na rimsko naslijeđe izdvojio je primjere Evropske unije i Turske.
Veletovac je govorio o Ilirskom pokretu kao preteči hrvatskog nacionalizma i upoznao prisutne sa korijenima ilirskog pokreta iz još kasnog 16. i 17. stoljeća. Profesor Kaljanac je sa temom "Upotreba ilirskog heroizma kao preteča NOB-a", govorio kako su u okvirima bivše Jugoslavije teme iz antičke historije i ilirske prošlosti korištene u formiranju narativa potrebnih sa ideološke potrebe jugoslavenske države i sistema.
U okviru drugog panela "Zloupotreba antičke prošlosti u savremenim politikama i nacionalističkim ideologijama u jugoistočnoj Evropi", govorili su prof.dr. Amra Šačić Beća s Univerziteta u Sarajevu, viši asistent Jesenko Hadžihasanović s Univerziteta u Sarajevu i Fadil Hadžiabdić iz udruženja "Bathinvs".
Tema Šačić Beća je bila "Ilirske hipoteze u zenitu nastanka Jugoslavije", gdje je na primjeru pitanja Kosova, teza o Dardancima pokazala kako su pod režimom Slobodana Miloševića neki istaknuti historičari revidirali svoje stavove u korist političkih i nacionalističkih teza toga vremena. Također, je ukazala na procese koji su bili prisutni u Sjevernoj Makedoniji, gdje je vršen ogroman pritisak na historičare, koji su se suprotstavili onog trenutka kada je državna politika počeka da propagira pseudohistorijske teze.
Hadžihasnaović je sa temom "Arheologija, naučna komunikacija i nacionalizam" upoznao sa metodama kojima se koriste pseudohistoričari u nametanju svojih narativa širim masama i upoznao sa načinima na kojima se u svijetu suprotstavljaju ovakvim narativima.
U posljednjem izlaganju Fadil Hadžiabdić je s temom "Pseudohistorija kao gorivo za paljenje narodnih masa, bijeg od stvarnosti u mitologizaciju prošlosti", upozorio na koji način se u savremenoj Bosni i Hercegovini manipulira temama iz antičke historije, kako takve priče imaju često podršku političkih aktera u BiH, te otvorio pitanje zašto su takve priče primamljive javnosti. Kao jedan od primjera je izdvojio teorije koje stvaraju direktnu vezu između arijanstva iz 5. stoljeća i Crkve bosanske iz kasnog srednjeg vijeka.
Također, je ukazao na slične pojave u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji i kako često postoje, osim populističko-političkih i finansijski interesi.
Nakon prvog i drugog panela su uslijedila pitanja i rasprava o otvorenim pitanjima te je naglašena važnost prisutnosti ovakvih tema u javnom prostoru.
Nije baš sve crno: Zmajevi osigurali mjesto u trećem šeširu na žrijebu kvalifikacija za SP
