Kisik i raketno gorivo napravljeni vještačkom fotosintezom u svemiru
Astronauti su uspješno proveli eksperimente koji oponašaju fotosintezu pretvarajući ugljen-dioksid i vodu u kisik i sastojke raketnog goriva. Ovaj uspjeh je veliki korak prema dugoročnom istraživanju svemira, jer demonstrira potencijal za proizvodnju esencijalnih resursa u svemiru.
South China Morning Post (SCMP) piše da je eksperimente izvela posada misije Shenzhou-19, koja se trenutno nalazi u svemirskoj stanici Tiangong.
Kisik je ključan za preživljavanje ljudi, a transport dovoljne količine kisika za dugotrajne svemirske misije je veoma skup i logistički kompleksan proces. Zbog toga Kina izvodi eksperimente s ciljem proizvodnje kisika u svemiru, kako bi se mogao koristiti tokom dugoročnog istraživanja svemira.
Kineski naučnici su započeli svoje istraživanje "vanzemaljske vještačke fotosinteze" još 2015. godine.
Niz od 12 eksperimenata je izveden unutar aparata u obliku ladice. Eksperimenti su koristili poluvodičke katalizatore za pretvaranje ugljen-dioksida i vode u kisik i etilen. Etilen je ugljovodik s potencijalom da posluži kao pogonsko gorivo za svemirske letjelice.
"Ova tehnologija oponaša prirodni proces fotosinteze zelenih biljaka kroz konstruirane fizičke i hemijske metode, koristeći resurse ugljen-dioksida u zatvorenim prostorima ili vanzemaljskim atmosferama za proizvodnju kisika i goriva na bazi ugljika. Ovaj rad će pružiti ključnu tehničku podršku za preživljavanje ljudi i istraživanje svemira", izvijestila je kineska državna televizija CCTV.
Ova nova tehnologija pokazuje efikasan rad na ambijentalnoj temperaturi i pritisku, što je u potpunoj suprotnosti s konvencionalnim metodama koje zahtijevaju ekstremne uslove. Tehnologija nudi svestranost u proizvodnji, a uređaj ima dizajn koji olakšava nadogradnju u orbiti, omogućavajući naučno istraživanje različitih katalizatora i reakcija.
Kroz manipulaciju katalizatorom, tehnologija pokazuje mogućnost proizvodnje raznolikog spektra supstanci, uključujući metan, etilen (za primjenu u pogonu) i mravlju kiselinu (prekursor za sintezu šećera).
Zanimljivo je da svi ovi procesi zahtijevaju potrošnju energije, što ovu tehnologiju čini neophodnom za korištenje prostora.
Ovo dostignuće je važno za dugoročna istraživanja svemira jer omogućava samodovoljnost i podršku za misije poput slijetanja na Mjesec s posadom do 2030. godine.
Kao i SAD, Kina također ima ambiciozan plan da spusti astronaute na Mjesec prije 2030. godine. Ova misija zahtijeva značajne tehnološke napretke na svim poljima, uključujući dizajn svemirskih letjelica, pogonske sisteme, sistema za održavanje života i robotiku.
No, to nije sve, jer Kina ima plan za izgradnju Međunarodne lunarne istraživačke stanice (ILRS). Ovaj projekt vodi Kineska nacionalna svemirska administracija (CNSA) u saradnji s ruskom svemirskom agencijom Roscosmos.
Izgradnja ILRS-a, koja će vjerovatno trajati između 2028. i 2035. godine, uključivat će značajno ljudsko prisustvo na mjesecu.
Kako lunarnom okruženju nedostaje zrak za disanje, održavanje ljudskog prisustva na Mjesecu zahtijeva robustan sistem za održavanje života. Stoga bi ovaj napredak mogao pomoći Kini da ostvari svoje ključne ciljeve u budućnosti.
Kako izgleda kuća u kojoj je Melanija Trump živjela u djetinjstvu: Period prije Amerike i slave
