Klimatske promjene su vjerovatno dovele do izumiranja zapadnih Evropljana u ledenom dobu
Novi način analize fosilnih zuba iz tog doba daje naznaku kako je populacija evropskih lovaca-sakupljača varirala do pojave poljoprivrede.
Pripadnici ljudskog roda u Evropi žive jako dugo, ali koliko nam je poznato moderni ljudI, Homo sapiensi, tu su prvi put okušali sreću prije 54.000 godina. Nisu ostali, ali prije otprilike 45.000 godina došlo je do trajnijeg naseljavanja.
Svijet je tada bio hladniji, ali će postajati još hladniji, sve do dna prije otprilike 25.000 godina u onome što je poznato kao posljednji glacijalni maksimum (LGM). Do tog vremena većina sjeverne i veći dio srednje Evrope bili su prekriveni ledenjacima. Međutim, doktor Hannes Rathman sa Univerziteta u Tübingenu i koautori misle da su otkrili kako je pristup tih zidova leda utjecao na stanovništvo južnije.
Gotovo 20.000 godina nakon što su moderni ljudi stigli na kontinent, tim je otkrio da su populacije zapadne i istočne Europe bile blisko povezane jedna s drugom.
"Ovo otkriće je u skladu s našim prethodnim saznanjima iz arheoloških studija, koje su identificirale široko rasprostranjene sličnosti u kamenim alatima, lovačkom oružju i prijenosnim umjetninama iz različitih regija", rekla je koautorica studije Judith Beier u izjavi.
Autori to pripisuju otvorenom stepskom krajoliku poput moderne Ukrajine, gdje su stada sisavaca činila glavnu zalihu hrane, a putovanje je bilo lako i nagrađeno. Uvjeti su bili hladniji nego kad su se moderni ljudi prvi put doselili u to područje, ali u početku su skromni padovi temperature bili popraćeni rastućom gustoćom naseljenosti.
Zatim su se od prije 28.000 do 14.700 godina populacije Istoka i Zapada razišle. Obje su regije pretrpjele ozbiljan pad populacije, gubeći pritom mnogo genetske raznolikosti i rizikujući križanje u srodstvu.
"Ovu drastičnu demografsku promjenu vjerovatno su uzrokovale velike klimatske promjene: temperature su tokom ovog razdoblja pale na najniže vrijednosti u cijelom gornjem paleolitiku i kulminirale u posljednjem glacijalnom maksimumu, vremenu kada su ledene ploče dosegle svoj najveći opseg i prekrile većinu sjevernog i srednjoj Evropi", rekao je Rathmann. S obzirom na to da se zemlja koja nije bila potpuno zaleđena pretvorila u tundru, igra se promijenila.
Oni ljudi koji su preživjeli postali su izolirani u refugijima gdje su uvjeti bili nešto gostoljubiviji, nesposobni doći do svojih najbližih susjeda u udaljenim dolinama.
Iako se u većinu toga već sumnjalo na temelju drugih dokaza, tim je pronašao dokaze za nešto novo. Oni misle da je u nekom trenutku oko LGM-a stanovništvo zapadne Evrope potpuno izumrlo. Kad je regija ponovno postala nastanjiva, tamo su živjeli potomci onih koji su preživjeli u istočnoj Evropi.
"Arheolozi su dugo raspravljali o utjecaju klimatskih promjena i povezanih novih uvjeta okoliša na demografiju lovaca-sakupljača u to vrijeme. Zbog ograničenog broja dostupnih fosila i njihove često loše molekularne očuvanosti za analizu drevne DNK, bilo je vrlo teško izvući zaključke o utjecaju klimatskih čimbenika na migraciju, rast populacije, pad i izumiranje", rekao je Rathmann.
Zubi su, međutim, čvršći od bilo čega drugog u tijelu. Posljedično, imamo daleko više njihovih fosila nego bilo čega drugog. Timovi forenzičara ponekad moraju identificirati žrtve zločina ili katastrofa prema njihovim zubnim kartonima. Rathmann i njegovi kolege došli su do svojih zaključaka radeći nešto slično za kontinent, koristeći uzorke grebena i utora na zubima 450 ljudi koji su živjeli u Evropi između 47.000 i 7.000 godina kako bi utvrdili njihove veze.
"Ove osobine su nasljedne, što znači da ih možemo koristiti za praćenje genetskih odnosa među ljudima iz ledenog doba bez potrebe za dobro očuvanom drevnom DNK", rekao je Rathmann.
Tim je čak koristio fotografije fosilnih zuba uništenih u Drugom svjetskom ratu jer su tragovi bili vidljivi bez mikroskopa.
Ti su podaci zatim prošli kroz algoritam mašinskog učenja kako bi se identificirali najvjerovatniji odnosi između ljudi kojima su zubi pripadali. Autori priznaju da je njihov uzorak ograničen za određena mjesta i razdoblja, ostavljajući prostora za izvjesnu nesigurnost, osobito tamo gdje je u suprotnosti s prethodnim istraživanjima upotrebljenim drugim metodama.
Međutim, većina njihovih zaključaka u skladu je s prethodnim nalazima temeljenim na preživjeloj DNK i kulturološkim predmetima, te se nadaju da će otkriće više zuba dodatno poboljšati povjerenje.
Rathman, Beier i kolege proučavali su vrijeme kada je hladnoća tjerala ljudske populacije na rub ili dalje. Činjenica da je naša nova prijetnja toplina ne znači da su njihova otkrića nevažna.
"Hitno bismo trebali učiti iz naše prošlosti ako se želimo pozabaviti složenim ekološkim problemima budućnosti", rekao je Rathmann.
Studija je objavljena u otvorenom pristupu u časopisu Science Advances, piše Iflscience.
