Istraživanje se fokusiralo na pileće embrije te je istaklo rastuću zabrinutost vezanu za izloženost nanoplastici u okolini. Biolog Meiru Wang s Univerziteta Leiden je vodila istraživanje s ciljem otkrivanja kako nanoplastika utječe na pileće embrije. Ona i njen tim su ubrizgali nanočestice polistirena kako bi pratili njihovu distribuciju u embriju.
"Ubrizgali smo plastične nanočestice intravenozno u pileći embrij. Ovo je prvi put da je ovaj pristup korišten za proučavanje biodistribucije nanočestica plastike u više organa embrija", rekla je Wang.
Istraživanje je pružilo uvid u biodistribuciju nanoplastike u embrijima nakon što uđu u embrionalni krvotok. Ove nanočestice su veoma male, toliko male da se ne mogu vidjeti pod običnim mikroskopom. Zbog toga su označene fluorescentnim markerima ili europijumom, a to je naučnicima omogućilo da prate i proučavaju nanočestice.
Otkriveno je da nanočestice mogu preći i kroz zidove krvnih sudova i akumulirati se na visokim nivoima u srcu i jetri.
"Neke nanočestice plastike se izbaciju kroz bubrege", kazala je Wang.
Kako je navedeno u istraživanju, nanoplastika je pronađena i u tipu srčanog tkiva koje ne sadrži krvne sudove poznatom kao avaskularni srčani jastuci.
Prema riječima Wang, naučnici vjeruju da nanoplastika može ući u srce kroz otvor.
"To su mali otvori u srčanom tkivu koje se razvija te igraju ulogu u formiranu i remodeliranju strukture srca tokom razvoja", dodala je ona.
Pile ima visok stepen genetske sličnosti s čovjekom. Npr., oko 60 posto gena koji kodiraju proteine imaju najmanje jedan ljudski ortolog. Ortolozi su geni koji su evoluirali iz zajedničkog gena pretka, ali su zadržali sličnu funkciju u različitim vrstama. To sugeriše da pileći embriji mogu imitirati ljudska tkiva, jer se sisari ne mogu koristiti u ovakvim istraživanjima.
Kako su naučnici objasnili, postoje dva razloga. Prvo, embrij je u nutar materice majke okružen ekstraembrionalnim membranama, što znači da pristup nije moguć. Drugo, nanoplastika ubrizgana u majčin krvotok može proći placentnu barijeru.
Nanoplastika se danas nalazi svugdje, u okeanu, u tlu pa čak i u lancu ishrane. Wang je napomenula da je nanoplastika otkrivena čak i u ljudskim maternicama.
Postavlja se pitanje šta se događa kad se nanoplastika nađe u krvotoku embrija.
"Tokom ranog istraživanja smo otkrili da visoka koncentracija nanoplastike može uzrokovati malformacije u srcu, očima i nervnom sistemu pilećih embrija. Ipak, za potpunije razumijevanje toksičnosti nanoplastike prvi moramo dobiti više informacija o tome kako se širi iz krvotoka u ostatak tijela", objasnila je Wang.
Rezultati istraživanja mogu unaprijediti razumijevanje interakcije nanoplastike s tkivima unutar živog organizma. Ti podaci mogu biti korisni u nanomedicini i u razumijevanju rizika u smislu toksičnosti.
"Sada kad znamo kako se ova nanoplastika širi, možemo početi analizirati rizike po zdravlje. Već postoji istraživanje koje povezuje nanočestice s većim rizikom od infarkta i moždanog udara. Nanočestice mogu biti veoma opasne, posebno u fazi razvoja", zaključila je Wang.
